Kad god komentiram hrvatske televizijske novinare koji se bave intervjuiranjem gostiju u studiju, čini mi se da non-stop ponavljam jedno te isto i, što je još gore, da su se gledatelji na to 'jedno te isto' toliko navikli da više gotovo nitko i ne primjećuje kako stvari ne bi trebale biti takve, talk showovi ne bi trebali zvučati tako; gosti u ozbiljne, političke emisije na televiziji ne bi trebali dolaziti kao glumci koji promoviraju svoj novi film u showu Jimmyja Fallona. A u stvarnosti izgledaju doista tako. Nije da nikada nismo imali novinare i TV voditelje koji su znali grillati goste u razgovornim emisijama. Nije ih bilo mnogo, ali bilo ih je, no kada gledaš ove današnje, pitaš se ima li suvremena informativna televizija ikakvu drugu funkciju osim kao kanal propagande za političare i druge javne osobe.

Povod za ovu uvodnu žalopojku sinoćnja je emisija 'Pressing' na televiziji N1, u kojoj je Saša Cvetojević ugostio Emila Tedeschija. Dobar izbor, dobar trenutak, megauspješni šef megauspješne Atlantic grupe uvijek je potencijalno interesantan sugovornik, ako ni zbog čega drugog, a onda zbog tog kurioziteta svojeg uspjeha i tako, sve pet. No čekajući da se prvotno kurtoazno uvođenje u razgovor pretvori u pravi razgovor, odjedanput sam postala nervozna. Što je ovo? - pitala sam se. Jesu li oni to unaprijed dogovorili pitanja I ODGOVORE? Jesu li privatno frendovi, poslovni partneri, WTF? Razgovor koji je Cvetojević sinoć vodio s Tedeschijem zvučao je, naime, kao da su ga obavili mailom pa sada dvojica glumaca u studiju čitaju taj tekst.

Bila je to tipična dinamika u kojoj voditelj talk-showa u Hrvatskoj razgovara s gostom koju mu je baš superiška. Postavi mu pitanje - ovaj na to odgovori tako da svoj lik i djelo prikaže u najboljem mogućem svjetlu, voditelj na to kimne glavom i NIKOM NIŠTA! Ajmo dalje, da vidimo što bi još volio da te pitam!

A nije da nije bilo tema oko kojih mu je mogao postaviti barem POLA marginalno neugodnog pitanja. Podravka, Rado Pezdir, političke afilijacije glavnog junaka, sudski procesi - sve se to moglo malo isprepipati i iz pozicije onih koji imaju mišljenje o Tedeschiju koje nije baš sukladno Cvetojevićevu. Ali ne. Sačuvaj bože. Ovaj ga je još na kraju pitao otkud onda toliki napadi na vas, kao da ni njemu nije jasno zašto bi itko imao išta protiv takvog krasnog čovjeka, druga i starješine kao što je Tedeschi. I zato sam se već na pola emisije zapitala i nastavila se pitati do njezina samoga kraja - je li ovo talk-show ili PR prilika za grande biznismena

Da se razumijemo, ne tvrdim ja da je Tedeschi nužno neki teški gad čija brojna i golema zlodjela treba raskrinkavati na svakom koraku. Iskreno rečeno, nemam pojma, ali očekujem da mi pojmove razjasne novinari koji s njim razgovaraju. To im je, uostalom, posao. To rade zbog mene ili, perciznije, zbog gledatelja i baš bi bilo fora jedanput vidjeti kako bi izgledalo da gledatelje imaju na umu. Možda se gost i iz najneugodnijih pitanja izvuče majstorski, možda je fakat čist u svemu pa mu ne uspiju pronaći bolnu točku, ali možda i nije. Ljude na pozicijama moći treba grillati, treba se za razgovore s njima pripremati, treba proučiti njihovo djelovanje ne samo iz svoje osobne fanovske perspektive, nego i iz perspektive onih s kojima se možda i ti kao novinar, i tvoj gost kao sugovornik - ne slažete. Ali bože sačuvaj. Većina naših novinara rešetati zna samo one koji im se osobno ne sviđaju, samo one koji su im odbojni ili, u najboljem slučaju, samo one koji su laka meta. Ako im, međutim, s druge strane voditeljskog stola posjedneš nekoga tko im je baš če-če, gotovo je. Dobit ćeš emisiju koja će nalikovati na reklamu za Cedevitu i Atlanticov ajvar.

Kada je Saša Cvetojević bio preuzeo 'Pressing', u prvih je nekoliko emisija imao strašnih problema s ukočenošću, nerazgovjetnošću, lošim strukturiranjem razgovora i pitanja, općenitom netelevizičnošću. To je česta pojava kod osoba koje se počnu baviti tim poslom, a nisu novinari, nisu nikada nešto značajnije radili na televiziji, nemaju iskustva pa su samo odjednom, iz neba pa u rebra, uletjeli u voditeljsku stolicu. Na moje ugodno iznenađenje, Cvetojević se s time nekako uspio ishrvati, uvodeći u emisiju neki svoj šarm i specifičnost. No sinoćnja emisija pokazuje da se ipak NIJE uspio transformirati u novinara. Sinoćnju je emisiju, naime, vodio poduzetnik, a ne novinar. Sinoćnju je emisiju vodio Saša Cvetojević koji bi, kad naraste, htio biti Emil Tedeschi. Ili barem Saša Cvetojević koji bi žarko htio uspješno poslovati s Tedeschijem. To nije novinarstvo, to nije ozbiljan talk-show.

I baš me briga ponavljam li se stalno s tom temom jer, iskreno, čini mi se da je takva novinarska intervju-kultura na domaćim televizijama, osim što je loša, izuzetno opasna. Zatomljuje razvoj kritičkog mišljenja u novinara, a potencijalno otvara put i nečemu još gorem. Jer na pristojnim televizijama onda imamo samo 'pristojne dečke' koji ne znaju biti novinari i daju se fascinirati svojim liblinzima na susjednoj stolici. Na manje pristojnim televizijama zbog prihvatljivosti takve novinarske kulture u krajnjoj instanci dobivamo - 'Bujicu'.