Nakon tri vrlo uspješna događaja ove godine u Močvari, organizatori se okreću novom, jesenskom izdanju Valhalle, heavy/power metal partyja koji se održava od 2008. godine. Tradicija je započeta u kultnom metal baru Runa, a zbog velikog interesa party se preselio u bar Dobar zvuk, zatim u klub Željezničar i sada na novu lokaciju – u klub Močvara. Novi Valhalla party očekuje vas 26. listopada, a osim Agharti (Zagreb/Samobor), nastupit će bendovi Hellcats (Ljubljana), Innergate (Zagreb) i Angelseed (Zagreb).O planovima, metalu i glazbi općenito popričali smo s Ivom (klavijature) iz Agharti

Predstavite nam se u kratkim crtama. Otkud ime Agharti?
Mi smo Agharti iz Samobora i Zagreba. Sviramo melodični metal sa ženskim frontmanom, postojimo otprilike četiri godine i uskoro nam izlazi prvi album. Do imena smo došli iskopavši tibetansku legendu o carstvu u zemljinom podzemlju gdje žive prosvijetljena bića. Njih nikakvo zlo ne može dotaknuti jer ako nisi čist u srcu, ne možeš ih naći. To mjesto se zvalo Agharti, a nama se jako svidjela pozitivnost i mističnost cijele priče. U principu nismo htjeli imati neko 'mračnjak' ime benda.

Recite nam nešto o suradnji s talijanskom diskografskom kućom Wormholedeath i producentom Christianom Donaldsonom. Što očekujete od albuma 'Change'?
O toj suradnji imamo sam riječi hvale. Do kuće smo došli šaljući svoj demo CD na njihov mail. Oni su nas kontaktirali i tako smo započeli pregovore i dogovore. I uskoro smo već bili u Italiji i snimali svoj prvi studijski album 'Change' pod producentom Jonnyjem Mazzeom. Album je kasnije miksao i masterirao Christian Donaldson. Njega, nažalost, nismo upoznali osobno, već su svi dogovori išli putem maila, ali komunikacija je tekla glatko, a posao je obavljen besprijekorno pa se nemamo na što požaliti. Album je već izašao na digitalno tržište, 23. listopada izlazi u Japanu, a 12. studenoga u Europi. Očekujemo da će nas predstaviti svijetu i nadamo se da će se ljudima svidjeti. Nećemo reći da to očekujemo, ali ono što bismo mi voljeli je da nakon izlaska albuma napravimo turneju po Europi.

Tko su vaši glazbeni uzori? Kad biste mogli birati s kime ćete nastupiti tko bi to bio?
Teško je na ovo pitanje jednostavno odgovoriti jer nas je u bendu šestero i svaka osoba bi odgovorila drugačije, ali neki od bendova koji su na nas imali utjecaj i s kim bi nam bila čast svirati (makar nisu svi aktualni) su: After Forever, Arch Enemy, Children of Bodom, Evanescence, Epica, Foo Fighters, Hypocrisy, In Flames, Iron Maiden, Kataklysm, Lacuna Coil, Lamb Of God, Machine Head, Metallica, Nightwish, Nirvana, Pain, Slipknot, System of a Down, Tool, Within Temptation...

Što mislite o domaćoj metal sceni? Ponekad se čini da domaćim bendovima bolje ide u inozemstvu (Father, Cold Snap …)
Domaća scena se budi i raste, definitivno se osjeća pomak u pozitivnom smjeru. Sve je više kvalitetnih bendova, ali kao što ste i sami rekli, dosta ih je bolje prepoznato i prihvaćeno u inozemstvu. Postoje puno uigranije metal scene od one hrvatske, ali možda će naši bendovi biti bolje prihvaćeni doma, nakon što već nešto postignu vani. Nažalost, izgleda da hrvatska publika tako osjeća.

Kakva je klima što se tiče metala općenito kod nas? Kako ocjenjujete stav medija, diskografskih kuća i javnosti prema metal glazbenicima? Mijenja li se što na bolje? Kakva je suradnja Agharti s drugim domaćim bendovima?
Da, klima se popravlja. Do sada su se hrvatske diskografske kuće ponašale kao da su gluhe za metal, ali nedavno je krenuo prvi metal časopis (Metal Detector), a uskoro kreće i prva metal diskografska kuća (Liburnian records). Uz par metal portala i par metal emisija može se svašta još u budućnosti promijeniti, ali je to dug, i da ne kažemo mukotrpan proces. Ono što je bitno je činjenica da stvari idu na bolje. To se vidi i na ponašanju bendova jednih prema drugima. Prije je sve bilo jedno veliko natjecanje, a danas postoje inicijative kao United bands vs. Crowd gdje se bendovi druže i podržavaju. To je ono što nam je jako nedostajalo, a sada se mijenja. Mi imamo jedan lijep krug prijateljskih bendova s kojima uvijek volimo zasvirati i podružiti se.

Što biste savjetovali nekom mladom metal bendu koji tek započinje karijeru?
Možemo ima samo reći da ih čeka puno odricanja, živciranja, ali i divnih trenutaka. Neka samo sviraju, vježbaju i ne odustaju, jer postoje bendovi koji dokazuju da se to na kraju isplati. I naravno, nek se druže i surađuju s drugim bendovima jer tako ćemo osnažiti scenu i zajedno pokazati da hrvatska metal scena ima puno toga za dati svijetu.

Može li se kod nas npr. živjeti od metala? Čime se vi još bavite?
Kod nas se općenito jedva može živjeti, a kamoli od metala. Tako da sumnjam da postoji takav metal bend. Mi u svakom slučaju ne možemo. Svi imamo svoje poslove i do sada smo u bend samo ulagali, a tako će sigurno biti još neko vrijeme. Ono što pokušavamo je imati poslove koji će nam ostavljati dovoljno prostora za bend. Zato smo neke od dobrih ponuda morali i odbiti jer bi nas lancima vezale za posao, a to nikako nismo htjeli dopustiti.

291307,293346,293236,286097Vidimo da je sve više cura i u tradicionalno muškim žanrovima poput metala. Kako muški kolege gledaju na HM glazbenice? Je li curama teže? Kako funkcionira jedan muško-ženski bend? Koje biste slavne hard'n'heavy cure izdvojili?
Danas se žene sasvim dobro snalaze u metalu. Obično one cure koji imaju potrebu svirati u metal bendu pokažu da nisu samo lijepa lica, nego da su tu jer imaju isti žar za metal i da su više nego sposobne popeti se na stage i 'razvaliti'. Neke kojima to definitivno uspijeva su recimo Floor Jansen i Angela Gossow. A kako funkcionira muško-ženski bend? Pa, naš funkcionira sasvim dobro. Ima razumijevanja, svađanja, zezancije... svega kao i u svakom bendu, međutim, ne radimo neku razliku u spolovima. Ako postoji neki problem, to je između individua, a ne muških i ženskih osoba.

Jeste li se ikad susretali s kakvim predrasudama okoline kakvi obično vladaju o glazbenicima žešćih žanrova ('čudaci', 'bezbožnici' i sl.)?
Ne previše. Ipak mi sviramo na mjestima na koja dođu ljudi koji metal očekuju i vole. Možda kada bismo odradili svirku npr. u staračkom domu na Badnjak bi nas ljudi malo čudno gledali (smijeh).

Koji vam je nastup najviše ostao u sjećanju i zbog čega?
Kada smo svirali kao predgrupa Epici u Zagrebu i Metalcamp 2010. u Tolminu. Tamo smo se susreli s pravim profesionalizmom od strane organizatora, bili smo odlično tretirani, publika je super odreagirala i svirali smo s odličnim velikim bendovima.

Gdje nalazite inspiraciju za pjesme?
U svijetu oko sebe i svijetu unutar sebe. Tako su jedne kritika na društvo oko nas, a druge su vrlo intimne i osobnog karaktera.