Na samom početku predstave redatelj Viktor Rižakov uputio je gledatelje u njenu povijest. 'Nesuvremeni ples' je predstava koja je otpočela davno prije premijere, a glumci su imali zadatak upoznati nepoznatog čovjeka poodmakle dobi i pokušati saznati što više o njemu te je premijera održana prošle godine u Parizu.

Tijekom festivala, zahvaljujući Kazalištu Marina Držića, organizatoru i domaćinu događanja, moći će se pogledati pet predstava ansambla majstorske radionice Viktora Rižakova s repertoara Škole/studija MHAT (Škole/studija Moskovskog umjetničkog akademskog kazališta).

Počevši od utorka 5. travnja Viktor Rižakov i kolege nastavnici iz Škole/studija MHAT će u prostorima Umjetničke škole Luke Sorkočevića voditi majstorske radionice za studente i nastavnike hrvatskih kazališnih akademija te će se buduće snage hrvatskog kazališta upoznati s procesom rada i metodom koja se preko 100 godina razvija u okrilju kazališta koje je na svjetskom nivou revolucioniralo pristup i metodu rada na glumačkim problemima.

Po riječima samog Viktora Rižakova, kazalište je mjesto u koje se može pobjeći. Ono možda ne može biti ozbiljno, ali stvarajući kazalište imamo ozbiljne ciljeve: promijeniti nešto u čovjeku koji gleda. Ono što je neozbiljno postaje ozbiljno u percepciji.

'U kazalištu se može raditi samo 24 sata na dan. Čitavo vrijeme istražujemo. Prevrćemo po nekoj literaturi. Razjašnjavamo što se tamo, dovraga, događa, u čemu je smisao njihovih radnji. Koja je svrha ovih nemirnih ljudi - junaka književnih djela. Neki ljudi su nam ostavili tekstove. Osam puta sam pročitao 'Rat i mir'. Postoje ljudi koji znaju što se događa u romanu. A ja ništa ne razumijem. Dužni smo u kazalištu pronaći ekvivalent izražajnosti napisanih riječi. Kada je autor iščitan do te mjere da je postao tvoj 'neprijatelj', i ti ga njegovim riječima demantiraš, tek tada započinje interakcija, dijalog s tim tekstom. Kada raspravljaš s autorom kao da je tu, kao da je živ. Tu, s tom vibracijom, počinje kazalište', kaže Viktor Rižakov.

Sve to na djelu moći će vidjeti publika u pet predstava na sceni KMD-a, a na radionicama će studenti i njihovi nastavnici dobiti uvid u metodu i proces rada na tako mišljenom kazalištu.

Predstava Nesuvremeni ples

Moskovski hudožestveni akademski teatar (Moskovsko umjetničko akademsko kazalište, akronim MHAT), kazalište je koje su 1898. osnovali K. S. Stanislavski i V. I. Njemirovič-Dančenko.

Odbacujući sve što je bilo suvišno i šablonsko na dotadašnjoj sceni, protestirajući protiv starih načina glume i teatralnosti, osnivači toga kazališta željeli su obnoviti tradiciju ruske realističke književnosti te tražili način da kazalište približe što širemu krugu gledateljstva. Upozoravajući na načelo društvenih obveza umjetnosti, MHAT je na repertoar postavljao u prvom redu ona djela koja zbog njihove društvene poruke tadašnja državna kazališta nisu prikazivala.

Uz drame M. Gorkog i A. P. Čehova, kojima je kazalište pridavalo osobitu pozornost, na repertoaru su bila djela A. S. Gribojedova, N. V. Gogolja, A. N. Ostrovskoga, L. N. Tolstoja, I. S. Turgenjeva i dr. Stvarajući produhovljen realistički sustav interpretacije, u smislu 'življenja na sceni', Stanislavski je to kazalište proslavio i izvan ruskih granica. Gostovanjima po Europi i Americi MHAT je uvelike utjecao na kazališnu umjetnost u svijetu. To je kazalište dalo niz istaknutih glumaca (V. I. Kačalov, I. M. Moskvin, L. M. Leonidov, O. L. Knipper-Čehova) i redatelja (V. E. Mejerholjd, J. B. Vahtangov, L. A. Suleržicki i dr.).

'SKAЗKI/BAJKE' su izložbeni projekt petero mladih ruskih umjetnika koji djeluju na dodirnom području kazališta i suvremene likovne umjetnosti. Projekt je posvećen istraživanju mita o Rusiji.

Rusija je država čiji se kulturni kod mijenja gotovo svakog desetljeća; država je to koja proživljava rekordan broj političkih uređenja s vlastitim ideologijama koje najčešće brišu sve ono što je postojalo prije njih.

Umjetnici projektom 'SKAЗKI/BAJKE' istražuju svoju državu kroz prizmu tradicionalne arhetipske forme 'bajke'. Služeći se tradicionalnim ruskim znakovima, trendovima i metasižeima, hrvatskom se gledatelju predstavlja petero umjetnika u dvadesetim i tridesetim godinama. Interpretirajući i integrirajući, približavajući se i udaljavajući se, umjetnici stvaraju vlastite 'objekte bajke o Rusiji'.

U glazbenom dijelu u velikoj koncertnoj sali Umjetničke škole Luke Sorkočevića, uz klavirsku pratnju Helene Tomašković i Alberta Frke, moći ćemo uživati u poznatim opernim arijama i duetima u izvedbi sopranistice Anastazije Belukove i tenora Alekseja Nekljudova. Oboje su nagrađivani pjevači mlađe generacije, s već brojnim zapaženim izvedbama na cijenjenim ruskim i međunarodnim pozornicama pod ravnanjem svjetski priznatih dirigenata.