Nemali je broj umjetnika, rokera i konzumenata popularne glazbe koji se nisu slagali sa njegovim stavovima i mišljenjem, no kakav bi to bio kritičar da su se baš svi uvijek slagali s njim i njegovim stavovima. Darko je često bio taj koji se usudio prvi upozoriti i glasno reći i napisati da je nešto dobro i da tome treba pridati pažnju, kao i jasno i glasno izreći svoj stav o tome da je nešto loše i bezvrijedno, smetalo to nekoga ili ne. Za razliku od mnogih današnjih 'veličina', Darko Glavan imao je i te kako pokrića za izreći neku tvrdnju i iza nje čvrsto stajati. Budući da je povijest umjetnosti bila za njega primarno zanimanje, popularna kultura bila je dio njegove strasti, a rock glazba veliko zadovoljstvo koje ga je ispunjavalo i koje je iskreno obožavao, pratio i o tome pisao, promatrajući glazbu kroz povijest umjetnosti te stavljajući je u kontekst društva, vremena i trendova.

Knjigu o punku napisao je 1980. u vrijeme kada je punk bio provokacija kapitalističkog Zapada. Bila je to ujedno i prva knjiga o punku u ovim krajevima. Napisao je godinu dana kasnije i knjigu 'Ništa mudro', o veličini i značaju Bijelog dugmeta, ponovo s razlogom i pokrićem. Među prvima je govorio o vrhunskom novom autoru kada se na sceni pojavio Zoran Predin sa grupom Lačni Franc, a jednako tako otkrio je i mnoge mlade, neafirmirane bendove. Istovremeno, kao likovni kritičar i povjesničar umjetnosti, puno je pažnje posvećivao vizualnom aspektu popularne glazbe. Omote tadašnjih longplejki promatrao je, s pravom, kao mala, ali vrijedna likovna djela, stavljajući ih u kontekst umjetničkih kretanja i trendova. Upravo zahvaljujući njemu, vrhunski umjetnik i strip crtač Andrija Maurović dobio je zasluženo priznanje i danas se na njega gleda s dužnim poštovanjem. I mnogi anonimni strip autori postali su cijenjeni zahvaljujući njegovu angažmanu oko prihvaćanja stripa kao devete umjetnosti. I Mirko Ilić, danas svjetski poznati i priznati dizajner, teško će sakriti svoje emocije na vijest o Darkovoj smrti, jer strip pokret Novi kvadrat u kojem je stasao Ilić, kao i svi njegovi dizajni omota albuma i naslovnica, veliki dio svoje afirmacije duguju upravo Darku Glavanu. Riječki glazbenici možda mu jednog dana podignu spomenik jer je malo tko toliko napravio za slavnu riječku scenu.

Izuzetno je velik broj slavnih i manje slavnih, priznatih i manje priznatih umjetnika u mnogim granama umjetnosti, koje je Glavan primijetio, posvetio im se i odlučio kroz svoje tekstove i svoje djelovanje pomoći da javnost dozna za njih, njihovu kreativnost i umjetničku nadarenost. Darko je živio umjetnost. Uživao je u glazbi, još više u društvu glazbenika i nikada se nije smatrao zvijezdom niti se ikada tako ponašao. Tko god je htio, bez obzira na to je li riječ o mladom prištavom pubertetliji koji je tek osnovao bend ili etabliranom likovnom umjetniku, mogao je sjesti s njim na kavu, piće ili večeru i otvoreno popričati o svojim umjetničkim dosezima. Nije mu bilo teško biti u savjetodavnom tijelu Crnog mačka ni u komisiji koja je birala nove mlade zvijezde na YURMU-u (Jugoslavenski rock moment) niti u žiriju Art & Music Festivala, kao ni surađivati s kolegama iz New Yorka ili raditi intervju s nekim od eminentnih glazbenika današnjice, ići na njihove koncerte širom svijeta ili pak surađivati s kustosima svjetski poznatih galerija.

Darku Glavanu mnogi bi trebali reći hvala jer puno je njih zadužio, puno je njih promovirao, na puno je lijepih likovnih i glazbenih kreacija ukazao i od puno je talenata stvorio vrhunske umjetnike. Odlaskom Darka Glavana izgubili smo sponu između prave i etablirane umjetnosti. Osobu koju su cijenili 'oni gore', znajući da je on dobro upoznat s 'onima dolje' i da se njemu vjeruje.