Nakon prilično razočaravajućeg filma ‘Bruno’, Sacha Baron Cohen i njegovi najbliži suradnici očito su naučili lekciju i ispravno zaključili da su iscrpili ‘dokumentarni’
format stvaranja humornih situacija, koji je itekako uspješno funkcionirao u ‘Boratu’, ali tek sporadično u ‘Bruni’. Njegov novi film ‘Diktator’ u svojoj je formi
konvencionalna komedija, s tim da, naravno, Cohen i ekipa beskompromisno odlaze s one strane dobrog ukusa.

Dobra je vijest da je većina od silno vulgarnih gegova i replika natrpanih u osamdesetak minuta filma zaista jako duhovita, ‘Diktator’ je jedna od rijetkih novijih holivudskih komedija čiji foršpan ne otkriva sve dobre štosove. Pritom, iako autorskoj ekipi to definitivno nije bilo u prvom planu, film nudi i ponešto ozbiljnijih satiričkih žalaca na račun stanja demokracije u današnjem svijetu, prije svega u Sjedinjenim Državama.

Cohen i redatelj Larry Charles film započinju dvojbeno duhovitom posvetom pokojnom sjevernokorejskom diktatoru Kim Jong-Ilu, nakon čega upoznajemo protagonista – Aladeena (Cohen), suverenog vladara fiktivne države Vadije, smještene na sjeveroistoku Afrike. Nakon što razvojem nuklearnog programa (‘isključivo u mirnodopske svrhe’, kaže on u obraćanju naciji, ali ne može se suzdržati da ne prasne u smijeh) dovede Vadiju na rub međunarodne vojne intervencije, Aladeen mora otići u New York kako bi smirio situaciju govorom pred Skupštinom Ujedinjenih naroda. No njegov stric Tamir (Ben Kingsley) organizirao je urotu te planira smaknuti Aladeena i podmetnuti njegova dvojnika koji će objaviti dolazak demokracije u Vadiju, a Tamir će tako dobiti priliku da postane basnoslovno bogat prodajom naftnih izvora velikim međunarodnim korporacijama. Ipak, Aladeen se izvuče iz klopke te, našavši se na cesti, pokušava spriječiti Tamirov plan, u čemu mu pomažu Zoey (Anna Faris), politički korektna vlasnica dućana zdrave hrane koja misli da je on disident, te njegov zemljak Nadal (Jason Mantzoukas), znanstvenik kojeg je svojedobno dao pogubiti, no koji zapravo godinama živi u izbjeglištvu u New Yorku.

Cohen je na scenariju ‘Diktatora’ surađivao s gotovo posve novom ekipom u odnosu na prethodna dva filma: Alec Berg, David Mandel i Jeff Schaffer veterani su serija ‘Seinfeld’ i ‘Bez oduševljenja, molim’ (kao i redatelj Larry Charles, koji je potpisao i ‘Borata’ i ‘Brunu’). Zahvaljujući njihovom doprinosu, gegovi i humorne situacije spretnije su osmišljeni i razrađeni, pogotovo u odnosu na ‘Brunu’: možda ponajbolji primjer je scena u kojoj Aladeen i Nadal odlaze na ‘izviđanje terena’ turističkim helikopterom, a njihovi suputnici pomisle kako njih dvojica planiraju teroristički napad. U izvedbi manje vještih suradnika, mnogi gegovi i dosjetke vjerojatno bi bili naprosto odvratni, no u ‘Diktatoru’ su najčešće zaista duhoviti.

Među efektnim dosjetkama su i epizodni nastupi nekoliko poznatih holivudskih faca, a uz Megan Fox, koju se moglo vidjeti u jednom od foršpana, kao pružatelj seksualnih usluga bogatašima pojavljuje se i jedan itekako ozbiljan glumac, no neka ostane iznenađenje o kome se radi.

Vrlo, vrlo prost i bezobrazan, ali svakako i vrlo, vrlo zabavan, ‘Diktator’ donosi Cohenov veliki povratak u formu i potvrđuje ga kao jednog od vodećih komičara današnjice. Vjerujemo da daljnje preporuke nisu potrebne.