Ne znam kako je vama, ali meni je 'The Voice' uglavnom super. Nimalo mi ne smeta to što nijedan kandidat nije bio truba kojoj bismo se svi smijali zbog toga što je nevjerojatno krivo zabrijao da ima talenta, odlično mi je što se glasovi rangiraju u rasponu od super do nemremvjerovatkolikosuper i što je naglasak generalno stavljen isključivo na pjevačke vještine i napredak kandidata, a ne, kao što to i prečesto biva u modernim televizijskim čudima - na razne tračerske priraslice kao što su ljubavni partneri natjecatelja, njihovo zdravstveno stanje ili posebna privrženost sponzorskom sladoledu.

Još jedna stvar po kojoj je show dosad bio na višem nivou od ostalih toga tipa jest to što među mentorima/članovima žirija pred kamerama vrlo dosljedno gaji odnos međusobnog profesionalnog uvažavanja, pa čak i do određene mjere čojstva i drugarstva. Svi su si jako buddy-buddy, jedni drugima ne kritiziraju izbore i odluke, ako se tu i tamo malo i podbodu, to je sve na hahahaha razini dobroćudnog (t)humora i tak. Pročačkate li malo po YouTubeu, shvatit ćete da je takav način odnošenja očito propisan licencom jer se svi mentori u svim svjetskim izdanjima 'The Voicea' ponašaju otprilike tako. Autori su očito htjeli talent show bez senzacionalističkog smeća i to je okej.

No najnoviji događaji između dvojice mentora - Jacquesa Houdeka i Tonyja Cetinskog - pokazuju da stvari iza kamere nisu baš tako idilične, i u tome samom po sebi ne bi bilo baš ničega zanimljivog. I drugdje se naizgled nasmiješeni kolege znaju offscreen klat k'o da su na Bliskom istoku (ili Balkanu). Razlika je u tome što su se Houdek i Cetinski podžapali valjda sekundu nakon što su se kamere ugasile, da ih je vidio i čuo sav prisutni živalj, da je to odmah, naravno, procurilo u javnost, da se oglasio i HRT sa službenim priopćenjima, a da su jučer čak i obojica dala izjave u kojima duboko žale što je to odvuklo pozornost od bla blabla.

I Tony Cetinski i Jacques Houdek imaju anamnezu konfliktnog ponašanja. U slučaju potonjeg, ta je anamneza čak zabilježena na sudu, dok je Tony svoju 'divnu' narav ponosno izlagao pred kamerama showa 'Hrvatska traži zvijezdu' piljarički se svađajući i vrijeđajući Anđu Marić na pasja kola. Ne znam je li to zato što misle da izuzetno talentirani ljudi moraju nužno biti i primadone ili i jednog i drugog krasi karakter koji je lakše analizirati proktološki nego psihološki. Zbilja ne znam. No činjenica je da su se već iskazali kao neugodne osobe, a da ih je HTV, koji i sam u svojem priopćenju govori nešto u stilu: 'nije im prvi put' - veselo angažirao za show u kojem se na neugodnu osobnost očito ne gleda blagonaklono.

Čovjek se jednostavno mora zapitati - zašto? Jest, Jacques zna pjevati, zna sve o pjevanju, zna sve pjesme na kugli zemaljskoj od Rajska djevo... do Too Drunk to Fuck, veeeeel'ke škole je završil i razmjerno je elokventan, a Tonyja također bije glas da ima glas (iako se ja već dvadesetak godina to trudim otkriti) pa su, kao, stručni. No jamačno nisu jedini, iako bi se po Jacquesovoj sinekuri na HTV-u to ponekad moglo pomisliti.

Postoji jedna mogućnost koju, naravno, nikako ne mogu dokazati niti bih se ikada usudila tvrditi da je garant točna, no ne čini mi se ni sasvim nevjerojatnom u domaćem televizijskom svemiru. Naša raja gledateljska zapravo voli točno ovakvu razinu incidenta i konflikta. Dakle, NE otvoreni sukob, NE nadje*avanja pred kamerama - to im je svima neugodno gledati. Ali vole da se nešto kuha ispod žita, da se drugi dan nakon showa priča kako se Tony i Jacques tuku i za bradu vuku čim se ugase kamere i da svatko može reći: 'Meni je rekla frendičine sestre šogorova mama, čija je sestričnina kolegica bila na snimanju da su oni zapravo...'

E, to naša raja gledateljska voli! Točno ovakve sukobiće. Poluvidljive, poluobjašnjene, s naknadnim isprikama i priopćenjima zbog kojih se, nakon češanja tračerskog svrbeža, zadovoljno nasmiješiti i reći: 'No pa dobro, dečki su se malo zaigrali, ipak su oni baš če-če.'

Iznenadila bih se kada HTV to ne bi znao o svojim gledateljima.