Tereza Kesovija, Gabi Novak i Radojka Šverko nastupit će uz vrhunski prateći orkestar pod vodstvom Ante Gele i tijekom dvosatnog nastupa izmjenjivat će se sa svojim najvećim hitovima koje su stvarale tijekom dugogodišnjih karijera. Ove prave, istinske hrvatske dive popularne glazbe ne treba posebno predstavljati jer njihova glazba i tijek njihove karijere poznat je svim poznavateljima vrhunske glazbe. Tek par stvari kao mali podsjetnik na njihove karijere koje bi se mogle opisivati danima.

Gospođa Radojka Šverko, hrvatska pjevačka diva poznata je po raskošnom volumenu glasa, njegovoj specifičnoj boji i zapaženim nastupima na brojnim festivalskim nastupima u zemlji i inozemstvu. Godine 1969. nastupa na Kanarskim otocima na Festival de Atlantico, nakon čega je u potpunosti osvojila španjolsko tržište i ugovor za vlastiti TV šou na španjolskoj televiziji u kojem je, između ostalih, ugostila i Julija Iglesiasa. Na festivalu u Rio de Janeiru 1971. za izvedbu pjesme 'The World Is Mine', kompozitora Alfija Kabilja, dobiva priznanje 'The Most Outstanding Performance', čime postaje prva umjetnica koja je ovo priznanje dobila nakon glasovite Janis Joplin, a priznanje joj je dodijelio žiri sastavljen od najznačajnijih glazbenika tog vremena: Raya Coniefa, Paula Simona, Spankyja Wilsona, Shirley Bassey i Burta Bacharacha. Paralelno je u Hrvatskoj nastupala na svim najvažnijim festivalima, a karijeru je počela pjesmom 'Kud plovi ovaj brod', koja se danas smatra evergrinom, a koju je prvi puta otpjevala na Splitskom festivalu 1970. godine. Svakako treba izdvojiti i njezin izuzetan doprinos nastupom u mjuziklima 'Gubec Beg' i 'Grička vještica'. Njezin životni moto je da uvijek treba ići dalje, voljeti, a pjevat će, kaže, dok u njoj bude bilo i ono malo zrno snage i dok god je publika bude željela. Na pitanje što je to što ju je održalo na pozornici sve ove godine, gospođa Šverko je za tportal.hr rekla:

'Znate što, to je valjda nekakva snaga koja dolazi iznutra. To je jedna želja za opstankom, jedna potreba za opstankom, jedna želja za nekakvim svečanostima, jedna želja za radošću. Ja sam svoju karijeru mogla usmjeravati u pravcima u kojima sam god htjela jer sam imala uistinu velike šanse koje se ne daju uspoređivati ni s čijim. Kamo god sam išla, bila sam jako uspješna. Nije mi žao jer sam poslušala sebe i svoju nutrinu i unutarnju potrebu da budem doma. Mene je strašno vuklo biti doma. Mene se rijetko i danas može vidjeti izvan mog posla. Odem tu i tamo na neke koncerte ili u kazalište jer imam potrebe za time, ali se uglavnom družim sa svojim prijateljima. Na špici me se ne može sresti, kao ni u gradu kako šećem od izloga do izloga. Zato i mnogo ljudi o meni ne zna puno, ali ja sam poslušala taj svoj zov, zov moga tijela, moga bića i uvijek sam se vraćala doma i ostajala doma bez obzira što mi ni doma nije bilo jednostavno ni lako. Svako moje dulje izbivanje zbog boravka u Sjevernoj ili Južnoj Americi, Australiji, Japanu itd. bilo je prostor koji su zauzimali drugi. To je u našem poslu tako. Jedna neobična karijera u usporedbi s nekim drugim mojim etabliranim kolegama. Nije mi žao. Da sam poslušala impresarije i menadžere da zaradim velike novce, što bih imala od toga? Imala bih novce, ali ne bih imala svoj dom, ne bih imala sve ono što mi je život u mojoj domovini omogućio. Ja čak nisam imala ni jezičnih barijera. Služila sam se i talijanskim i španjolskim, engleskim, ruskim... Meni je uistinu cijeli svijet bio jedna velika poznanica, a ne nepoznanica'. Na kraju je, komentirajući zadovoljstvo ostvarenom karijerom, izjavila: 'Ima jako puno talentiranih ljudi, jako puno pjevača, jako puno glazbenika i slikara, ali treba biti zahvalan što je stjecajem na okolnosti upravo pao izbor na mene da ja budem ta nekakva odabranica. Pa gledajte vi te 'Zvijezde pjevaju' i 'Hrvatska traži zvijezdu', pa sve frca od talenata. Ostat će samo oni čvrsti i jaki koji će znati zaplakati kada treba i stisnuti zube kada treba.'

Gospođa Gabi Novak, velika muza i supruga Arsena Dedića, otpjevala je neke od najpoznatijih šlagera u povijesti hrvatske popularne glazbe. Par godina nakon dueta s legendarnim Luisom Armstrongom, Gabi dobiva ponudu za inozemnu karijeru, međutim odabire ostanak u Hrvatskoj gdje živi i danas. Svoj prvi hit 'Sretan put' otpjevala je za potrebe film 'H-8' Nikole Tanhofera 1958. godine koji su hrvatski filmski kritičari najboljim hrvatskim filmom svih vremena. Tijekom bogate pjevačke karijere, objavila je 12 autorskih albuma i održala nebrojeno mnogo koncerata, a za tprotal.hr je na pitanje što je to što ju je održalo na pozornici sve ove godine, odgovorila: 'Kao prvo, ljubav prema glazbi koja je ušla u moj život prije 53 godine. Čitav moj život bio je vezan uz glazbu. S glazbenicima sam se družila i imala glazbenike uz sebe i još nam se pridružio naš Matija. Kod nas je cijeli dan glazba koja te nadahnjuje i stalno te netko od najbližih inspirira i stimulira. Bilo je slučajeva da čovjek poželi malo predahnuti i odahnuti, možda i prekinuti, međutim, Bog nam je to svima dao i mi smo to njegovali na najbolji mogući način i ostali smo u glazbi. Sve zapravo ovisi o publici jer publika je u mom životu bila ta koja je na svoj način mene prihvatila i ostala uz mene. Ona mi je bila veliki oslonac. Bez publike ne možeš ništa. Ako to radiš emotivno, ako to radiš ozbiljno i kada to publika osjeti, onda vam ona vjeruje i ti vjeruješ njoj. Postoji ta karma između publike i umjetnika bez obzira je li to glumac ili netko drugi. Jednostavno je to vrsta umjetnosti da moraš imati podršku od svoje familije i naravno od publike kojoj daješ sebe. Svoje srce, svoje emocije. To publika zna ocijeniti.'

Gospođa Gabi Novak zadovoljna je i ostvarenom karijerom: 'Mislim da sam napravila zaista puno i vrlo sam zadovoljna. Često sam imala prilike za ostvariti karijeru u Njemačkoj i Francuskoj, no ipak sam znala da ću tu jedino napraviti ono što sam željela. Jednostavno se ne mičem iz svoje kuće. Toliko sam imala sjajnih suradnika da nisam uopće imala potrebe da idem negdje dalje da nešto napravim. Išla sam stepenicu po stepenicu i uspješno sam ih prebrodila. Ako se nametneš svojim stilom i ozbiljnošću u radu, s nekom posebnošću kao što je glas, kamo ćeš ići dalje? Meni je divno da imam svoju publiku i da za nju radim, da sam ja zadovoljna, da je publika zadovoljna i mislim da sam u životu napravila sve što je bilo u mojoj mogućnosti.'

Za kraj valja svakako izdvojiti riječi gospođe Šverko koja se osvrnula na njihov ne baš lak položaj i posao: 'Vidjela sam puno toga i spoznala puno toga. I ovisnosti sam vidjela, ali ja nisam bila ovisna ni o čemu. Ni o alkoholu ni o drugim nekim stvarima, a u šoubiznisu, budimo realni, ima svega i svačega. Zato mi je još više žao kada vidim kada se naše hrvatske firme i raznorazni sponzori podastiru i spremni su na velike izdatke da bi ugostili neku stranu zvijezdu, a domaće snage nismo uspjeli uzdići na pijedestal. To je novac koji se ovdje stvara, to je novac koji se ovdje zarađuje, to je novac koji mi ovdje trošimo. Podižemo svoju djecu, školujemo ih… Sve je to nešto malo više od prosjeka ali to nije svaki dan, to nije svaki mjesec. Ti nikada siguran u tom poslu. Ja sam si više puta poželjela posao u nekom zboru ili kazalištu. Malo si pjevaš... Nijedan posao nije lak i sve zahtijeva određeni angažman, ali barem ti je plaćica sigurna, možeš dignuti kredit i, bez obzira na to koliko radio, novci će ti sigurno sjesti. Sa te strane nitko nikada tako o našoj profesiji nije govorio jer svi govorimo u superlativima i svi smo haj! Sve nešto egzaltirano. Stvarnost je kudikamo drugačija. Onda ti na sve to dođe neka strana šuša buša i odnese ogromne iznose iz naših blagajni a to je čisti odljev kapitala. Progovaram protiv toga ali neka me nema, a i previše me je bilo. Neka me ne angažiraju više ali ja te stvari moram reći i imam to pravo reći nakon 40 i nešto godina bavljenja ovim poslom...'

Nema sumnje da će je mnoge kolege podržati u tom stavu.