U tešku socijalnu i obiteljsku dramu redateljica je umotala priču o otkrivanju seksualnosti jednog devetogodišnjeg queer dječaka opsjednutog svojom 'ružnom' kovrčavom kosom. Pseudodokumentarističkim stilom koji je 'sirov' kao i život Juniora, njegove nezaposlene majke i mlađeg brata u prenapučenom predgrađu Caracasa, autorica uvjerljivo dočarava siromašni ambijent u kojemu nema mjesta za drugačije.

Junior i njegova obitelj, koja je ostala bez oca, žive u malenome stanu stiješnjeni kao u golubinjaku u kojem nema intimnosti ni za koga, ni za susjede izložene pogledima razigrane djece kojoj je glavna zabava zavirivati na zgusnute balkone i u domove, ni za djecu, koja se poput Juniora bore s nagonima koje ne razumiju, dok ga majka, kao pedagošku metodu, tjera da gleda seksualni odnos nje i njenog poslodavca u nastojanju da pod svaku cijenu ponovo dođe do zaposljenja. 

Poigravanje s rodnim ulogama Rondon ne ispoljava samo kroz lik Juniora koji fantazira o izgledu nekog trashy pop pjevača, nego i kroz lik majke, koja je po zanimanju zaštitarka, što je prikazano kao nesumnjivo kršenje rodnih stereotipa. I dok se majka nije u stanju nositi sa sinovom seksualnošću koju prepoznaje kao devijaciju ili čak bolest, ni sredina ne prihvaća njeno zanimanje pa joj se nude  isključivo poslovi čišćenja i održavanja.

Dok su južnoameričke kinematografije, poput čileanske, brazilske ili argentinske, festivalski hitovi pa su povremeno dostupni i našoj publici, venecuelanska je još uvijek relativno nepoznata pa je interesantno vidjeti jedan više nego solidan film čija je radnja, osim toga, smještena u vrijeme vladavine Huga Chaveza razotkrivajući naličje tamošnjeg ekonomskog eksperimenta kao zemlju bijede i neostvarenih snova.

U kasnonoćnom terminu prikazan je film iznenađenja, novi, još uvijek nedovršeni film starog festivalskog prijatelja i ovogodišnjeg gosta Stephena Daldryja 'Trash'. Pretpremijera filma za festival je velika čast, tim više što je film predstavio sam autor najpoznatiji po filmovima 'Billy Eliot' i 'Sati'.