Originalni 'Tron' danas se smatra kultnim filmom iako to može zahvaliti isključivo vrhunskom dizajnu (koji je pratila i specifična atmosfera) i vizualnim dostignućima. Scenarij je bio općenito traljav i zapravo je u pitanju osrednji uradak znanstvene fantastike. No izuzetno je bitan za filmsku povijest zbog svoga utjecaja na novije generacije filmaša. Odluka studija Disney na snimanje nastavka više od dvadeset godina kasnije iznenađujuća je, ali ne i nerazumljiva, pogotovo kad uzmemo u obzir nove vizualne mogućnosti temeljene na starom dizajnu i dobar marketinški potencijal. Možemo li ovoga puta uz sjajne efekte očekivati možda i sjajnu priču?

27-godišnjeg Sama Flynna (Garrett Hedlund) proganja misteriozni nestanak oca Kevina (Jeff Bridges) od prije 20 godina. Kao nasljednik velike informatičke korporacije Sam živi buntovno i na rubu bez ikakva cilja sve dok očev stari poslovni partner ne dobije tekstualni signal od Kevina, i to iz stare napuštene igraonice. Sam odluči istražiti izvor poruke, isprva misleći da je u pitanju glupa slučajnost, kako bi na kraju otkrio da je u igraonici skriveni laboratorij njegova oca. Nakon uključivanja stare opreme Sam bez objašnjenja biva prebačen u digitalni svijet koji je njegov otac stvorio i započinje pravu potragu za odgovorima, kao i borbu za svoj život.

'Tron: Nasljedstvo' nažalost ima slične mane kao prvijenac, ali usput ne nudi vizualnu inovaciju ili barem specifičnu atmosferu. Naravno, efekti su vrhunski i grade se na istom, sada moderniziranom stilu prvoga filma, ali s obzirom na modernu tehnologiju ništa neočekivano. Osvrnimo se stoga na priču i likove. Iako nastavak, 'Tron: Nasljedstvo' zapravo je konstruiran kao zaseban, novi film i može se gledati bez ikakvih saznanja o prijašnjem. Cilj je stvoriti što pristupačnije iskustvo novoj publici, a to se nažalost odražava i na cijelu priču. U pitanju je očito nedovoljno razrađen skup ideja koje smo mogli vidjeti u bezbroj filmova i na kraju posve zanemariv odnosno u sporednom planu naspram vizualnih bravura. Taj čuspajz ideja bio bi bezbolniji i razumljiviji da je balans dijaloga i akcije valjan, ali nažalost nije. Kada se ide gledati ovakav visokobudžetni uradak onda se očekuje prvenstveno vrhunska zabava gdje je naivan scenarij oprostiv. Na veliko čuđenje, 'Tron: Nasljedstvo' većinu svoga trajanja provodi u dijalogu koji seže od potpuno katastrofalnog do solidnog, a akcija je zapravo posve blaga. Ujedno taj dijalog nije isprepleten s nekim drugim zanimljivostima, već se uglavnom svodi na duge spore scene koje potpuno razbiju dinamiku filma. Tako obećavajućih prvih 40 minuta filma biva prekinuto traljavim dijalogom ponovno spojenih glavnih likova, da bi se tempo normalizirao tek nakon 20 minuta. Jedino što spašava cjelokupni kaos su dobri glumci, iako se Jeff Bridges isprva bori s očajnim uvodnim scenarijem, da bi kasnije mogao pokazati nešto više od svoje kvalitete. Mlađe glumačke nade su isto tako dobar izbor i ne može se na ovome polju nikome zamjeriti.

S obzirom na marketing filma, 'Tron: Nasljedstvo' morao bi biti znatno zabavnije iskustvo nego što to uistinu jest. Bez sumnje, i uz ovako loš balans akcije i traljavog scenarija mnogi će uživati u dobrome dijelu filma, pogotovo zbog kvalitetnog dizajna koji je tehnički vrhunski realiziran, a simpatični glumci i pozitivna završnica ugodno zaokružuju cjelinu. Ukoliko očekujete vrhunski SF, tražite dalje jer ovo je samo primjer loše realiziranog potencijala koji može zabaviti, ali ne onoliko koliko biste htjeli.