Film 'Naslovnica' vrlo je zanimljiv hommage iznenada preminuloj Dolores Lambaši, njenoj slici u medijima i odnosu prema toj slici. Iako je u startu imala drukčiju ideju – snimiti film o današnjim medijima kroz prizmu tri medijski snažno oblikovane osobe, zbog Doloresine tragične pogibije, Silvana Menđušić bitno je izmijenila strukturu svog dokumentarca, oštricu filma pomalo razdvojivši na dva pola – onaj medijski i Doloresin (također bitno premrežen medijskim nitima).

'Film je prije tragičnog događaja imao drugačiju konstrukciju, a kroz priče tri domaće zvijezde pokušali smo razotkrivati mehanizam proizvodnje celebrity vijesti u domaćim mainstream medijima', objasnila nam je na početku intervjua Silvana Menđušić.

Vrlo brzo ste reagirali na Doloresinu smrt.

Sljedeće jutro smo bili na kioscima da bismo zabilježili trenutak u kojemu je Dolores doista lice s naslovnice. Vrlo brzo smo ušli i u redakciju jednog časopisa kako bismo popratili stvaranje jednog života koji stane u jednu naslovnicu. Kasniji period je bio težak jer su se otvorile razumljive dileme i rizici. U jednom trenutku nam se činilo da je najlakše reći: 'Nema veze. Nikad se nije dogodilo.'
316358,314154,294177,314727Što je presudilo u korist filma ovakvog kakav stiže pred publiku ZagrebDoxa?

Posljednje pitanje u filmu je pitanje: 'Možeš li ti izaći sama na scenu i držati 300 ljudi sat vremena?' Nažalost, Dolores nikad nije odgovorila, no nama se učinilo da može – kroz ovaj film.

Iako bismo očekivali svojevrsni filmski hommage Dolores Lambaši, mi iz filma više saznajemo o Dolores kao o medijskom liku nego o samoj osobi. Koliko su je oblikovali mediji s kojima je živjela u nekom čudnovatom braku, u ljubavi i mržnji?

Čuvam se ocjena i odgovora kakva je ona bila, jer nismo imali toliko prilika da je upoznamo. Također, nismo je pitali 'Kakva si ti? Kako živiš?', već što misliš o svojoj slici u medijima. Zato ima malo izlazaka u privatnost, jer nas trenuci u kojima se na taj način otvorila nisu zapravo zanimali. Nadam se da će se primijetiti ono što je naša kamera dopustila Dolores, da ona odigra Dolores Lambašu iz medija.

U prvom dijelu filma Dolores je isključivo svoja medijska slika.

I ona to vrlo vješto igra. Manipulira kamerom dok se istodobno cijeli film snima u luksuznim interijerima, na setovima sapunica. Sve to podgrijava temeljnu ideju da je ovo dokumentarac o fikciji. Zato nikad nismo ušli duboko u njezinu sudbinu, nego smo pustili da igra tu ulogu koja je u jednom trenutku komforna, u drugom neugodna, u kojoj je nekad volontirala, a nekad bila prisiljena na to.

Doloresina gluma u filmu nije ništa drugo nego medijska stvarnost, a upravo su mediji upleteni u sve pore filma.

Ta je provokacija ugrađena u sam film u startu. 'Naslovnica' je htjela biti ogledalo – malo gledamo medije, malo Dolores.

Do svojevrsnog obrata iz fikcije u fakciju dolazi u dijalogu sa Stojanom Matavuljem koji je razgolitio Doloresin odnos s medijima.

Taj je razgovor počeo nevino kao razgovor dvoje kolega između snimanja dviju scena. Na koncu se pretvorio u nešto što je brutalno suočavanje s neugodnim riječima, u onu vrstu teškog razgovora u kojem ti prijatelj govori ono što bi možda trebao čuti.

Igrom nesretnog slučaja, sa Stojanom Matavuljem i završila je Doloresina životna priča.

U filmu su osobe koje je sama i isključivo Dolores dovela pred kamere. Ni na koji način ne tretiramo okolnosti tragične nesreće.

Također, pamćenje ljudi danas je kraće nego ikad.

Vjerujem da dokumentarac mora komunicirati s publikom u nekom trenutku. Htjeli smo napraviti priču koja govori o ovom trenutku u kojem su granice između privatnog i javnog vrlo slabe.

Odgovara li film na pitanje tko je Dolores Lambaša i je li uopće moguće na to odgovoriti?

Mislim da nije. Često mi se postavlja pitanje 'zašto baš ona', no vjerujem da je to očito bilo i za njezina života. Svaki detalj iz njezina privatnog života bio je vijest. Ponekad je u tome uživala, ponekad joj se činilo da joj čine nažao.

Kako je bilo raditi s Dolores? Kako je pristala na film?

Mislim da su joj glavni motivi bili znatiželja i izazov. Imali smo dogovor da nikakvi privatni detalji ne izlaze van, da ona dirigira tko su ljudi s njom u kadru te da snimanje prekida u trenutku kad se osjeća nekomforno.

U jednom časopisu izjavili ste da su Vas na ovakvu verziju filma posebno ponukale reakcije čitatelja na vijest o smrti Dolores Lambaše. S jedne strane, vijest je bila najtraženija u 2013. godini, s druge komentari na iznenadnu smrt mlade žene nisu bili nimalo lijepi. Kako Vi vidite taj prilično zbunjujući odnos čitatelja prema medijskim zvijezdama danas?

Riječ je o simbiozi koja, vjerujem, više nikome nije ugodna. Dobar se dio urednika, pretpostavljam, ne osjeća dobro u činjenici da bagatelizira svoje kilobajte ili četvorne centimetre novinskog prostora na takve priče, a istodobno se pravda rečenicom: 'Publika samo to želi.' Celebrityji nisu u tome nevina strana, a ljudi koji klikaju na takve sadržaje sami su odlučili kako će bagatelizirati svoje vrijeme. Razmjeri tog fenomena nisu mali i nisu isključivo hrvatski, samo što mi čini da nitko to ovdje nije uspio kapitalizirati.

Koliko ste zadovoljni filmom?

Ovo je doista film kakav ne želite napraviti. Da vam glavni akter premine. Film smo definirali kao dokumentarac o fikciji, jer ne govorimo o jednoj mladoj osobi, već o javnoj osobi koja pred kamerama igra tu ulogu. Na kraju, čini mi se da rušimo i sam film, no to ostavljam gledateljima. Ipak, za sve dobro u filmu zaslužna je najprije Dolores. Važan je doprinos sjajnog direktora fotografije Almira Fakića i maga montaže Damira Čučića te rad ekipe produkcijske kuće Studio dim.

Film je dio vrlo jake Regionalne konkurencije ZagrebDoxa. Koliko Vam to znači?

Počašćena sam što će 'Naslovnica' biti prikazana na jubilarnom ZagrebuDoxu i što će pokušati pronaći svoje mjesto među ozbiljnim naslovima jakih autora koji su na programu ovogodišnjeg festivala. Počašćena sam i interesom medija koji će zasigurno pomoći da projekcije ovog dokumentarca bude posjećene. Uzbuđeni smo što će 'Naslovnica' biti na testu ove publike i kritike.

Ovaj film nije kraj Vašeg odnosa s medijima?

Ovo je 30 posto snimljenog materijala. Budem li imala prilike, veselit će me da nastavim.