U petak, 28. listopada, u zagrebačkom klubu Aquarius nastupit će senegalski glazbenik Cheikh Lo, koji u raznim postavama već gotovo četrdeset godina svijetom pronosi duh Afrike u fuziji sa zvucima iz srednjeg dijela američkog kontinenta. Popričali smo s njim o korijenima glazbe koju izvodi, islamskom bratstvu Mouride kojemu pripada te o tome što možemo očekivati od njegovog nastupa u Zagrebu
Rođeni ste u Burkini Faso, odrasli u Senegalu, dio života ste proveli u Europi. Proputovali ste cijeli svijet promovirajući glazbu rodne Afrike. Koliko ste i dalje u dodiru s vlastitim korijenima?
Uvijek sam ista osoba, nikad se ne mijenjam. Prilagođavam se mjestima koja posjećujem, no ona me ne čine drukčijom osobom.
Po čemu je vaša glazba posebna u odnosu na ostatak popularnih world music izvođača iz Afrike, koji nas često posjećuju?
Moja glazba je panafrička. Nisam ograničen samo na glazbu iz Senegala, već uzimam pomalo od svih afričkih stilova, kao i onih koji su iz njih ponikli.
Koliko vam je pomogla podrška jednog od najpoznatijih senegalskih glazbenika, Yousoua N'Doura, surađujete li i dalje s njim?
Ne mogu reći da mi suradnja s njim nije pomogla na prvom albumu koji sam izdao za međunarodno tržište. Nakon toga sam stao na svoje noge, izgradivši umjetničku karijeru s tri albuma u vlastitoj produkciji.
Pripadnik ste muslimanskog bratstva Mouride – koje su njegove specifične značajke u odnosu na tradicionalni islam?
Drukčije razmišljamo o islamu, ali ga drukčije i prakticiramo, na dublji način, uvodeći svoju crnačku kulturu u njega. Mi smo pravi 'crni islam'!
Na posljednjem albumu 'Jamm' s vama je svirao Tony Allen, dugogodišnji bubnjar u sastavu Fele Kutija, a i sami ste surađivali s njegovim sinom Femijem, obradivši Kutijeve numere na humanitarnoj kompilaciji 'Red Hot and Rio'. Smatrate li Kutija najvažnijom figurom afričke glazbe u recentnoj povijesti?
Fela Kuti je otac afričke glazbe. On je otvorio vrata afričke glazbe u svijetu, stoga mu svi dugujemo jako puno. Također je skrenuo pozornost svijeta na svakodnevni život i probleme Afrike.
Objavljujete albume na etiketi World Circuit, u vlasništvu ekipe iz Afro Cuban All Stars. Kako ste stupili u kontakt s prekooceanskim 'zemljacima' i koga biste posebno izdvojili od kolega s etikete?
Većina izvođača s World Circuita moji su prijatelji, i volim njihovu glazbu. Bio sam na turneji s Cachaitom, snimio sam pjesmu skupa s Ibrahimom Ferrerom za njegov album. Sviram konge na albumu Fatoumate Diaware, a svirao sam i s PW Ellisom, poznatim saksofonistom orkestra Jamesa Browna. Volim i Rubena Gonzalesa.
Koji svoj koncertni nastup u bogatoj karijeri biste izdvojili kao uistinu poseban?
Svakako onaj u Glastonburyu, pred 100 tisuća ljudi. Trebao je svirati Fela, no on je umro dva-tri dana prije festivala, pa su me pozvali da ga zamijenim. Bilo je to pravo čudo – prije mog nastupa bilo je oblačno, no kad sam počeo svirati, izašlo je sunce i odjednom je obasjalo sve.
Jeste li ikada bili u Hrvatskoj, što očekujete od gostovanja ovdje?
Ovo je prvi put da dolazim u Hrvatsku. Drago nam je što ste nas pozvali, nadamo se da će se ljudima svidjeti naša glazba.
(Pitanja na francuski preveo: Joško Tomasović)
