'Gangnam manija' trese svijet – audio i video korejskog glazbenog hita obaraju rekorde, a dok se svijet trudi skinuti 'jahačku koreografiju', glavni tajnik Ujedinjenih naroda prima repera PSY-a u svoj ured te njegov singl opisuje kao 'silu za uspostavu svjetskog mira'. Još uvijek mislite da se radi samo o običnoj pjesmi?
Imati veliki, globalni hit danas i nije nešto posebno – pa to mogu svi od Beyonce do Rihanne. Ali imati 'Gangnam Style' nešto je posve drugo – otkada se ovaj singl korejskog repera i K-Pop superzvijezde umjetničkog imena PSY pojavio na Webu, tijekom ljeta 2012., popratni video pogledalo je više od pola milijarde ljudi, a 'lajkalo' ga više od četiri milijuna, što mu je osiguralo poziciju u Top 3 najgledanija YouTube videa svih vremena te instant-ulazak u Guinessovu knjigu rekorda.
Ali njegov značaj veći je od samih statistika – ne samo da je zarazio sve što hoda i diše, stvorio novi flash mob trend, izrodio singapursku, izraelsku, hrvatsku i klingonsku parodiju te natjerao sve od Wolverinea preko Davida Camerona, američkog kongresmena Johna Lewisa i Erica 'Google' Schmidta do tenisača i MMA boraca da oponašaju konjušarsku koreografiju iz urnebesnog spota, već je završio i u Ujedinjenim narodima, čiji je glavni tajnik Ban Ki-moon primio PSY-a te izjavio kako mu je rasplesani sunarodnjak preoteo titulu 'najpoznatijeg Korejca na svijetu'.
'Gangnam Style' najveći je internetski fenomen 2012., možda najpopularniji i svakako najbrže šireći mem 21. stoljeća te još jedan podsjetnik na snagu umrežene globalne zajednice, u kojoj nacionalne i kulturne razlike padaju u vodu cyberspacea, miješajući se u digitalnom melting potu znakova, simbola, iskustava. Razlika između gospodarske i kulturne globalizacije nikada nije bila jasnija – jedna osiromašuje, a druga obogaćuje nacije, a ulazak korejskog neologizma u zapadnjačke domove, makar oni nemali pojma što Gangnam i njegov pripadajući stil zapravo jesu (ali odgovor im je ionako serviran na udaljenosti od svega nekoliko klikova po Wikipediji) globalizacijski je fenomen par excellence, zbog čega je Ban Ki-moon 'Gangnam Style' i nazvao 'silom za svjetski mir'.
No tko stoji iza te sile – tko je taj niski, simpatični debeljuškasti Korejac koji je s tri slova abecede, zaranim dance hitom i popratnim spotom upakiranim poput nadrealne satirične bombonijere oduševio doslovno čitavi svijet?
Rođen kao Park Jae-sang 1977. godine, upravo u seulskoj oblasti Gangnam, PSY je velika zvijezda južnokorejske glazbene scene, reper, plesač i zabavljač koji je svojim veselim, ali i provokativnim hip hopom, popraćenim duhovitom, nerijetko satiričnom scenskom i video ikonografijom, stvorio vlastitu nišu unutar fenomena K-Popa, korejske pop glazbe koja već neko vrijeme vlada Azijom, a posljednjih nekoliko godina prodire i kroz pukotine zapadnjačkog mainstreama. Uvelike zahvaljujući internetu, naravno.
Svoj prvi od do sada šest objavljenih studijskih albuma izdao je još 2001. pod nazivom 'PSY from the PSYcho World!', a njegov bizarni stil u startu je uznemirio cenzore, koji su ga tijekom karijere čak i zabranjivali za konzumaciju mlađima od 19 godina. 'Gangnam Style' singl je skinut s njegovog novog albuma 'PSY 6 (Six Rules), Part 1' (drugi dio očekuje se tijekom studenog), a pjesma je samo nastavila tamo gdje je PSY-jev provokativni opus gazio posljednjih desetak godina – 'Gangnam Style' odaje počast četvrti u kojoj je odrastao, ali se u isto vrijeme izruguje s lifestyleom ovog snobovsko-hipsterskog kvarta smještenog južno od rijeke Han, ispunjenog luksuznim buticima, barovima i noćnim klubovima na čijim ulazima paparazzi pecaju najveće korejske celebrityje. Tekstom pjesme i prizorima iz popratnog videa, 'Gangnam Style' ironično secira novi hedonizam prosperitetne nacije, eskapističku rastrošnost i opsjednutost ljepotom, novcem i modom; luksuznim japijevskim razbibrigama, pilatesom, gliserima, supermodelima...
Prodavši lokalne i nacionalne značajke na globalnom tržištu, PSY jaše priliku života i cijedi svaku šansu koliko god može, uživajući u statusu prvog Korejca u povijesti koji je osvojio britanske i američke top ljestvice singlova, usput srušivši i jednog Justina Biebera s trona iTunesa. Jedina zemlja koju nije uhvatila 'Gangnam groznica' jest Japan, iz pomalo neobjašnjivih razloga – neki analitičari ih nalaze u tradicionalnim političkim svađama dvije zemlje, ali to nema previše smisla ako znamo da je tzv. korejski val, predvođen upravo K-Popom (i K-doramama, korejskim TV serijama, kao i filmskim hitovima) već niz godina apsolutna pošast na japanskom otočju. Razlog najvjerojatnije leži u tome što PSY nije objavio verziju za Japan, tj. prepjevao singl na japanskom jeziku, što je standardna praksa kod kolega iz K-Pop mainstreama.
No pored takvih anomalija, 'Gangnam Style' dovoljno je velik fenomen da od njega mogu profitirati svi, ne samo autor – recimo, KWRI, Institut za istraživanje korejskog vala, neprofitna organizacija koja od 2010. agresivno promovira korejsku popularnu kulturu na svim dijelovima planete, slavi uspjeh svoje nacionalne ikone, a svakako se neće potužiti ni sam Gangnam, koji će se na turističkim mapama zasigurno naći istaknut većim slovima. Na kraju krajeva, od cijele su priče već profitirali mnogi – ne samo izdavač singla, koji bilježi ogroman porast zarade, već i svi od tvrtke DI Corporation u vlasništvu PSY-jevog oca, čije su cijene dionica naglo skočile za čak 500 posto do također velikog skoka popularnosti tvrtke za proizvodnju pića Hite Jinro, čiju je bocu PSY držao u ruci tijekom jednog od nastupa u Seulu.
Dobar dio Zapada posisao je egzotični komad kulturne razmjene i zabavio se kao nikada, a iako je moguće da se do Nove godine više nitko neće sjećati što su to manijakalno klikali po YouTubeu, 2012. ostat će upisana u povijesti i kao godina u kojoj je korejski pop, nakon što je pokorio Aziju, postao popularan i zapadno od Urala. Pa makar i na kratko, na krilima četiri urnebesne minute jedne jedine pjesme.
