Premda je priprema, odnosno pisanje završnog dijela bogatog, a istovremeno iznimno specifičnog i zanimljivog 'rock pregleda' još uvijek u tijeku, a njegovo izdavanje planirano je za rujan, autor, poznati i priznati riječki 'univerzalac' – pisac, fotograf, kolumnist, glazbenik, ekspert za računalne igrice – otkrio je za Novi list što možemo očekivati od 'Riječkih rock himni'.

'Pretresanje tema o riječkoj glazbenoj sceni s Velidom Đekićem i Robijem Paulićem, koji nažalost više nije s nama, već godinama je najdraži, ali i vrlo inspirativan način provođenja slobodnog vremena. Valja naglasiti da je za ovakav projekt iznimno važna ljubav prema gradu i sceni, jer napraviti oko 350 intervjua s brojnim protagonistima i autorima pjesama, gotovo da graniči s ludošću. Ali, ja zaista jesam zaljubljenik u Rijeku i njenu scenu', objašnjava Žmirić i dodaje kako je zapravo inicijalnu ideju potaknula jedna online anketa (na RiRock.com op. u) s pitanjem 'Koja je najbolja pjesma riječkog rocka?' a na kojoj je premoćno vodila 'Budi moja voda'. S obzirom na to da je upravo Žmirić bio dio Lauferove postave kada je nastala, kao insajderu učinilo mu se da rezultat nije fer.

'Pjesma 'Budi moja voda' zapravo je 'maznuta' od Scorpionsa, nastala je kao poluzajebancija, a kod publike je zahvaljujući izvrsnom Urbanu super prošla. U tom smislu, u čovjeku koji aktivno i već dugi niz godina prati scenu jednostavno se javio poriv da pokrene priču o pjesmama, raščlani te zanimljive priče iza priča i upita autore 'Čuj, stari, što je tebi bilo u glavi kad si pisao tu i tu stvar?' objašnjava Žmirić koji je ideju prvotno htio pretočiti tek u članak, no više no zanimljivi uzorci pretvorili su se u dvogodišnje 'rudarenje'.

''Tako, primjerice, dvije od pjesama govore apsolutno ni o čemu – tekst jedne od pjesama nastao je nasumičnim okretanjem stranica knjige, tako da je tekst besmislen, jedna od pjesama je skoro pa identična svjetski poznatom hitu Marilyna Mansona, s tim da je ova riječka nastala puno prije Mansonove, rif jedne riječke pjesme u cijelosti je pokrao jedan kanadski bend, jedna od pjesama snimljena je na raštimanoj gitari, čak dvije pjesme govore o samozadovoljavanju – jedna o muškom, jedna o ženskom, jedna od pjesama napisana je na WC školjki u roku od nekoliko minuta, jedna od najljepših ljubavnih pjesama zamišljena je kao oda alkoholizmu, jedna od pjesama nastala je izvrtanjem stihova Tina Ujevića, jedan od bendova dobio je ime po natpisu na školskoj gumici, jedan po natpisu na najlonskoj vrećici, a ime jednog benda koje je na engleskom, gramatički je nepravilno i uopće ne postoji u engleskom pravopisu.

Knjiga koju Žmirić naziva i svojevrsnom 'sobnom pričom' bit će tako podijeljena na pedesetak poglavlja, svako će počinjati vrlo opsežnom biografijom izvođača i autora, svako će kulminirati pričom autora o jednoj pjesmi koja se kao finale čitateljima 'Nudi' i u tekstualnoj formi te će svako na kraju imati i glazbenu preporuku.