Točno u 20.30 Gibonni se s bendom popeo na pozornicu bez prigodnih zasljepljujućih reflektora i pompozne zvučne kulise, pod bijelim dvoranskim svjetlom, te rekao da se više nije mogao strpjeti i da mora početi, a da je svjetlo takvo jer želi vidjeti tko mu je sve došao na koncert, naglasivši da mu nije važan okvir već sadržaj.

U jednom trenutku obratio se publici s molbom da ne stave baš cijeli koncert na YouTube, naglasivši da je ovo večer za pamćenje, njegova večer i večer za njegovu vjernu publiku, a tako je doista i bilo. Nakon nekih 30-ak minuti koncerta na tribinama se, obasjan reflektorom, pojavio Damir Urban i otpjevao 'Budi moja voda', uz urnebesne ovacije publike. Gibo je nastavio koncert s provjerenim hitovima do dolaska vidno raspoložene i rasplesane Maye Azucene u pratnji tamnopute prijateljice Rashide koja je svojim vokalom samo pojačala hit 'Anđeo u tebi'.

Unatoč činjenici da je ta izvedba izgledala kao vrhunac koncerta, ono što je slijedilo bio je još jedan od mnogobrojnih vrhunaca večeri. U međuvremenu je Gibo iz publike izvukao sramežljivu djevojku koja je te večeri slavila 21. rođendan i pozvao je na pozornicu, posvetio joj pjesmu i otpjevao je s njom u zagrljaju, uz toplo odobravanje publike. I onda su istrčali Urban, Maya i Rashida i zapjevali 'Posoljeni zrak i razlivena tinta' u frenetičnoj izvedbi koja je i posljednjeg gledatelja digla sa stolice.

Gibonni se nakon još nekoliko pjesama ponovo obratio publici rekavši da je dugo čekao ovaj nastup te da je odlučio zapjevati neke stvari koje nisu vježbali, ali će uz pomoć publike to sigurno biti dobro, što je bilo jasno nakon prvih taktova pjesme 'Ako me nosiš na duši' koju je otpjevao a cappella, uz svesrdnu pomoć publike. Nakon nekoliko zbornih pjesama i silaska sa zvučnih kutija na kojima je pjevao u totalnom mraku, obasjan samo jednim reflektorom, vratio se na pozornicu i nastavio s najvećim hitovima. Pred kraj koncerta potpuno je šokirao i one najhladnije i najmirnije svojim potezom, zbog kojeg je barem polovini žena stao dah i drhtale su im ruke od strepnje.

Gibonni se prvo spustio do prvih redova, potom se pjevajući odšetao do sredine dvorane. Dakako, sve vrijeme okružen brojnim obožavateljicama. Potom se kroz gužvu, uz pjesmu, postepeno probio do ruba dvorane i preko prilično visokog zida popeo se na tribine, praćen smrznutim i prestrašenim pogledima obožavateljica. Nastavio je pjevati šećući se među prvim redovima, s jednog kraja dvorane na drugi, izvodeći za kraj 'Zlatne godine'.

I kada je bilo jasno da je koncert gotov i da neće biti više iznenađenja, jer ih je ionako priredio iznad svih očekivanja, na bisu su izveli 'Tolerancu', a Gibonniju Mayi Azuceni i Urbanu se na pozornici pridružio i njujorški reper Masta Ace. Ubrzo je uslijedio i drugi bis, ponovo je izveo aktualni hit 'Žeđam' te 'Činim pravu stvar'. Prateće vokale doveo je u prvi plan, a s njima je i završio koncert, jednim velikim zajedničkim 'hvala', uz napomenu da će 22. travnja 2010. uvijek biti u njegovom srcu kao poseban datum. Valja svakako spomenuti da je prije toga u tišini i vidno emotivno nabijen izrekao zahvalu: 'Hvala vam što ste mi omogućili da se 18 godina bavim muzikom bez kompromisa.'

Fantastičan koncertni spektakl u dvorani Dražen Petrović, ispunjenoj do posljednjeg mjesta, mogao bi se nazvati i savršenim da ga nisu uništile dvije doista loše stvari. Paklena vrućina u dvorani natjerala je dobar dio publike da potraži zrak po hodnicima tijekom koncerta, a video prikazivan na velikim ekranima bio je u najmanju ruku grozan - loše napravljen, neprikladno puštan i šlampavo montiran, uz direktne snimke pozornice miksane u očajno lošu sliku koja je umanjila cjelokupni dojam. Bez obzira na to, prateći bend, gosti na koncertu i sam Gibonni bili su iznad svih očekivanja. Bio je to spektakl ispunjen nevjerojatnom količinom emocija i pozitivne energije kakav se doista rijetko može doživjeti.