Kao što se s manjom ili većom sigurnošću zna da će 2011. donijeti i nove albume R.E.M.-a, U2, Coldplaya, Red Hot Chili Peppersa, Lady Gage i Amy Winehouse, tako se diskretno očekivala i nova ploča uvijek nepredvidljivih Radioheada. S prošlim albumom, sjajnim 'In Rainbows' iz 2007, momci iz Oxforda izveli su poveću diskografsku diverziju ponudivši ga na svojoj internetskoj stranici na download po principu 'plati koliko želiš' (ili bolje 'plati koliko misliš da vrijedi'), što se na prvu loptu činilo riskantnim, ali se ubrzo pokazalo sjajnim potezom jer je ukupna tiraža PLAĆENIH downloada (velika većina fanova je izgleda bila fer) i prodanih fizičkih primjeraka na kraju premašila tri milijuna. No, kako su tada imali izuzetno jak i pristupačan materijal, vjerojatno najkomercijalniji još tamo od 'OK Computera' 1997. i svakako vrhunac njihove eksperimentalne faze, započete s 'Kid A' 2000, skeptik bi pomislio da recept sad nisu ponovili iz jednostavnog razloga što u rukama nemaju baš čisti zicer ili su opet zaglibili dublje u ljuti eksperiment. I bio bi djelomično u pravu, barem što se tiče potonjeg.

Procedura je ovaj puta bila sljedeća – najprije je u ponedjeljak, 14. veljače, objavljena ekskluziva da će se za pet dana, u subotu, 19. veljače, na siteu benda moći skinuti novi album (za sedam eura u MP3 formatu i 11 eura u kvalitetnijem WAV-u), čiji je čak i naslov dotad bio nepoznat. Zatim će 28. ožujka biti objavljeno fizičko izdanje na CD-u i, na kraju, 9. svibnja specijalno, tzv. novinsko izdanje koje, iako asocira, neće imati veze ni s kakvim novinama, već se radi o bogato opremljenoj de-luxe verziji s hrpetinom bonusa za najvjernije fanove. Toliko o formi albuma, no kakva je trenutna forma benda?

Svakome je odavno jasno da od Radioheada više nećemo dobiti 'No Surprises', 'Karma Police' ili '(Nice Dream)' i da njih, nakon što su sredinom 90-ih isporučili dva sjajna antologijska alter-rock albuma, 'The Bends' i 'OK Computer', dva remek-djela koja su mijenjala trendove, tokove i načine razmišljanja, usput se prodavši na vagone, zanima jedino novo pomicanje granica. Rijetki su glazbeni inovatori čiji baš svaki eksperiment uspije i ni Radiohead nisu odmah dočekani s oduševljenjem kad su svijetu zabili šaku u oko 2000. sa svojim game-changerom, gorkom pilulom poznatijom kao 'Kid A'. Prosječnim ušima zna zatrebati i nekoliko godina da skuže u čemu je stvar, ponekad i preko posrednika – svih onih koji su krenuli za njima, ali i 'Kid A' je s vremenom dobio svoje zasluženo visoko mjesto u povijesti moderne glazbe. Do 'In Rainbows' svijet se već debelo navikao na 'novi' Radiohead, pa će i 'The King Of Limbs' svojom zvučnom slikom iznenaditi malo koga.

Očekivana je to, dakle, apstrakcija, odnosno trans-žanrovski amalgam, mješavina nečeg poput svemirskog post-prog-rocka 21. stoljeća, avant-elektronike matematički neuhvatljivog ritma s povremenim, ali bez iznimke diskretnim duhačima i klasičnim klavijaturama te hrpom nedefiniranih zvukova, prizvuka i suzvučja uz naravno, na kilometar prepoznatljiv falset Thoma Yorkea. Produkciju ponovno potpisuje Nigel Godrich, ponekad predstavljan i kao šesti član benda, kojemu je ovo ujedno i šesti album zaredom koji im producira. 'The King Of Limbs' također je i vrlo ujednačen album i puno bolje leži u komadu nego u fragmentima, iako ih se nekoliko ipak ističe – singl 'Lotus Flower' sa svojim kameleonskim mijenama ritma, melodije i tempa, uvodna 'Bloom' s naoko 'nasumce nabacanim' ritmom i zamišljena 'Codex' koja zvuči kao neki daleki, čudnovati, a zapravo prekrasni rođak davnog The Moody Blues klasika 'Nights In White Satin' i nekako se odmah čini najboljom stvari na albumu.

Definitivno album koji se žilavo izmiče ikakvoj ocjeni ili dojmu, barem ne na prvu loptu, čak i nakon desetak 'serviranja' te lopte, album za dugo slušanje i puno slušanja. Kad bismo, prislonjeni uza zid, morali taj neki neuhvatljivi dojam formulirati u dvije riječi, bio bi to 'vrlo pozitivan' dojam, ali ovo je ipak Radiohead, tu redovna pravila ne važe.

OCJENA: 8/10

Izdavač: www.radiohead.com