Jedno od omiljenih televizijskih lica Duško Ćurlić istinski uživa u svom poslu. Ispričao nam je li se ikad zasitio televizije, svog posla i poželio ga mijenjati te bi li mogao voditi emisije ozbiljnijeg karaktera, poput Dnevnika. Šarmantni voditelj nam je među ostalim otkrio i koji su njegovi antistresni rituali i kako se nosi s tinejdžerskim problemima svojih kćeri
Duško Ćurlić nerado govori o svojoj intimi, no i ovaj put se u razgovoru za tportal pokazao kao duhovit sugovornik koji se ne ustručava zafrkavati na svoj račun i ipak odgovoriti na neka pitanja i o svom privatnom životu.
Emisije uživo, poput vođenja Porina koji ste vodili prošlog tjedna, posebno su stresne i nekad ne ide sve kako se planira. Koji svoj gaf nećete nikada zaboraviti?
Stres je postao neki dio života i nisam siguran da bih više znao drugačije. 'Budimo realni, kome danas nije stresno...', kako bi rekao Kazo, moj omiljeni lik iz 'Bitangi i princeza'. Volim taj adrenalin emisija uživo, a gafova je bilo i bit će. Dobro je dok se jako ne vide.
Ove godine na Večernjakovoj ruži prvi put niste vodili nagradu već sjedili u publici. Što vam je značila ta nominacija?
Znači i meni osobno, a i u redu je da sam bio kao predstavnik voditeljske struke nominiran jer je sam naš posao često relativiziran. Bio mi je čudan osjećaj jer uglavnom sam ja taj koji je gore na pozornici i gledam nominirane kako se znoje.
Jeste li se ikada zasitili televizije i poželjeli promijeniti posao?
Svaki put kad se iznova borim s vjetrenjačama poželim nešto drugo raditi, ali iskreno volim ovaj posao i trudim se raditi ga pošteno. Dok god postoji ona pozitivna trema, dok god je stalo do finalnog rezultata, dotle sve ovo ima smisla. Kad toga ne bude ili kad ne bude više mjesta za mene, radit ću nešto drugo.
Je li vam lakše sam odraditi voditeljski posao ili ste sigurniji kad ste na pozornici s partnericom?
Ovisno što radim, ali nemam nikakav problem s viškom taštine i nije mi nikakva zapreka dijeliti pozornicu. Imao sam sreću i radio s mnogim sjajnim kolegicama i kolegama Barbarom, Karmelom, Bojanom Gregorić, Danielom, Ivom, Milom Horvat, Uršulom, Fodorom i mnogim drugima.
Duško je prošli tjedan vodio Porin, a partnerica mu je bila glumica i voditeljica Iva Šulentić
Biste li mogli voditi neke ozbiljnije formate emisija poput Dnevnika?
Mislim da ne bih. Nekada, kad sam počinjao prije 20 i više godina, mislio sam da ću prema informativnom programu, ali me valjda taj neostvareni san iz djetinjstva i mladosti o glumačkoj karijeri odveo prema ovome što radim.
Opterećuje li vam medijski posao privatni život?
Trudim se to maksimalno odvojiti. Znate, nitko ne mora plaćati cijenu vašega posla. Trudim se ne glumiti zvijezdu jer to je jednostavno smiješno i glupo u ovim vremenima.
Supruga Adela i kćeri Karla i Ela vaše su su vjerne obožavateljice, ali i kritičarke. Što vam najčešće savjetuju?
Vrlo me precizno spuste na zemlju. Kćeri su u godinama odrastanja kad bez pardona komentiraju sve - od odijela do emisije, od izraza lica do slike...
Kad smo kod kćeri, kako se nosite s njihovim tinejdžerskim problemima?
Ni sam ne znam što bih na to rekao. Trudim se održavati dobre diplomatske odnose i kad je gusto, sjetiti se svojih tinejdžerskih dana i onda je lakše. Super su cure i gušt mi je gledati ih kako rastu.
Koji su vaši antistresni rituali? Kako se najradije odmarate i opuštate?
Tenis s ekipom, doba partija bele i izbjegavanje mjesta i ljudi koji žive isključivo od pokazivanja i kojima je samo izvanjsko bitno. Prihvaćam da je to nekome bitno, ali meni je draže imati svoje ventile, taman i u partiji bele sa svojom ekipom.
Koje osobine cijenite kod drugih, a što jednostavno ne možete tolerirati?
Cijenim iskrenost i razumijevanje, toleranciju na različito mišljenje i pogled na život. Dragi su mi i oni pravi cinični ljudi s duhom. Trudim se izbjegavati agresivne i zločeste ljude. Glupost je vječna, a iz nje nastaju mnoge loše stvari.
Što je najbolje u godinama u kojima ste sada?
Najbolje je to što lakše mogu prepoznati neke stvari, valjda to neko životno iskustvo donese. Ne zamaram se više toliko sitnicama, što ne znači da mi nije stalo.
Bojite li se krize srednjih godina?
Samo se bedak ne boji ničega. Idem sad sjesti na motor i napravit novu tetovažu (smijeh). Toliko o tome.
Ove godine Duško je bio u gledalištu na dodjeli Večernjakove ruže, a kasnije se družio s violončelistom Stjepanom Hauserom
Kaže da je imao sreću i radio s mnogim sjajnim kolegicama i kolegama poput Daniele Trbović i Nevene Rendeli
