Ono što najviše zanima fanove jest – što je sa Stevenom Drozdom? Na Twitteru je objavio da uzima malu pauzu i da 'dolazi sebi'. Otkazali ste nekoliko koncerata, a s obzirom na njegovu burnu prošlost, informacije su kontradiktorne. Puno je špekulacija po internetu, pa što se zapravo događa i dolazite li u Zagreb?

Wayne: Ugovorom sam spriječen da iznosim detalje, no reći ću vam da mu je svakim danom sve bolje i do kraja mjeseca sve će biti super. Otkazali smo samo koncerte u narednih nekoliko tjedana, a vjerujem da ćemo od početka lipnja ponovno biti u stroju. Grozno mi je što smo morali otkazati ove koncerte, no ovakve stvari se događaju svim bendovima. U ovom trenutku obitelj i žena su mu ipak važniji od sviranja. Prenijet ću mu da ste i vi pitali za njega, to mu puno znači.

Wayne: Nažalost, ni ja nisam gledao film, no mislim da je redatelj htio objasniti biološku potrebu čovjeka za stvaranjem i slušanjem glazbe. Mislim da je glazba jedan od zabavnijih oblika ljudske komunikacije, a istodobno i svojevrsna magija koja okupira sva područja ljudskog uma. Toliko je moćna i toliko krasna, svi je doživljavamo osobno, pa bih ostao pri tome da je riječ o nekoj vrsti magije.

U spomenutom filmu Steven Drozd skupa s Maynardom Jamesom Keenanom izvodi obradu 'The Rocket Man' Eltona Johna. Sve češće obrađujete glazbene legende poput The Who i Queena, na koncertima se šalite s pop hitovima, a nedavno ste snimili i svoju verziju kultnog albuma Pink Floyda 'The Dark Side of the Moon'. U čemu je fora s obradama – težite li prepričati povijest glazbe svojim riječima ili vam je pomalo dojadilo raditi novu glazbu?

Wayne: Jako nas pali razmišljanje o tome kako drugi ljudi stvaraju glazbu. Primjerice, sviramo pjesme koje svi jako dobro znaju (poput Queenove 'Bohemian Rhapsody') iz znatiželje, da bismo sami sebi dali odgovor na pitanje - kako su napravili ovo. Mislim da je to prirodno za bilo koji bend s kvalitetnim glazbenicima – kod nas jedino ja ne spadam u tu kategoriju (smijeh).

Wayne: Ne baš – znate, prvo morate dobiti dozvolu Pink Florida da takvo nešto uopće snimite, ponuditi jamstva da je to nešto što se vama sviđa, da se nećete sprdati s time… Jedini dokaz da se nekome od njih to svidjelo jest činjenica da je njihova tvrtka ponudila da će izraditi majice 'The Dark Side of the Moon', na kojima su zajedno Pink Floyd i The Flaming Lips. Takve stvari te mogu ugodno iznenaditi – primjerice, kad smo svirali pjesme The Who, Pete Townsend i Roger Daltry bi nam prilazili i komentirali da je to super, da nas poštuju i cijene. To je nešto nezamislivo i genijalno kad te hvale heroji tvoje mladosti.

S posljednjeg albuma 'Embryonic' skinuli ste singl 'Watching the Planets', a u spotu za njega se, uz desetak drugih ljudi, i ti pojavljuješ gol. Spot je zabranjen na Youtubeu, što misliš o tome i je li to bila svjesna provokacija?

Wayne: Ma jasno je da Youtube ne pušta spotove s golim ljudima, nismo ni očekivali da će se tamo moći vidjeti spot u kojemu defiliraju guzice, sise, p**ke, ku**evi, to je bilo jasno već kad smo ga radili. Ima drugih mjesta na internetu gdje ga se može naći. No iskreno, nije nas ni briga za pravila – štogod drugo da smo stavili u spot, vjerojatno bi nekome bilo uvredljivo. To smo mi, to je vrsta umjetnosti koju predstavljamo – nije nam baš stalo vrtjeti se na nekakvoj televiziji koja vodi brigu o takvim stvarima.

Wayne: Logično je da želiš da ljudi slušaju tvoju glazbu, a i treba ti dovoljno velika publika da bi mogao živjeti od glazbe. Super mi je to što zahvaćamo široku publiku, no ne bih se ljutio ni da je nemamo. Nije baš da se trudimo biti najveći bend na svijetu. Znaš, kad gledam neku tekmu i usred nje vidim reklamu u kojoj svira neka naša stvar, pomislim da neki fanovi misle - joj, grozno, Flaming Lips u reklami, užas. Opet, nekim drugim ljudima to je super. Dakle, kad bih bio izbirljiv po pitanju ljudi koji nas slušaju, to nas nikamo ne bi dovelo.

Vjerojatno najveći broj fanova skupite na festivalima, baš poput T-Mobile INmusic festivala na kojemu ćete nastupiti u Zagrebu. Volite li svirati na festivalima? Možeš li se prisjetiti neke zanimljive, neobične, bizarne festivalske uspomene?

Wayne: Nisam baš siguran koliko je ovo bizarno, ali na jednom festivalu trebali smo svirati prije White Stripesa (doduše, na drugoj pozornici). Prije koncerta su nam javili da je Jack White slomio ruku ili nešto takvo te da je njihov nastup otkazan, pa su nas zvali da sviramo u njihovom terminu na glavnoj pozornici. Publika je prilično loše reagirala na to, u stilu 'koji je sad ovo vrag, Flaming Lips umjesto White Stripesa', pa smo pomislili da bi bilo fora da odemo u grad, kupimo bijele majice i crvene hlače i počnemo koncert obradom njihove 'Seven Nation Army'. Na brzinu smo je krenuli uvježbavati, a neposredno prije nego što ćemo izaći na pozornicu, čuli smo kako je bend Idlewild svira na drugoj pozornici. Tako je nešto što nam se činilo kul i imalo neki ironični zaokret umalo ispalo prilično neugodno pa smo odustali od toga.

Mislim, festivali su super – na njima ima svakakvih blesavih stvari, i u milijunima detalja koji se događaju na tako velikom prostoru, gdje ljudi uzimaju svakakve droge i rade ludosti, bendovi su zapravo tek dio dekora. Zato za festivalske koncerte obično smišljamo nekakve fore za koje nas nadahne atmosfera.

Wayne: Čuj, radim to toliko često da sam već prerastao osjećaj klaustrofobije – unutra je puno zraka, vruće je, ne možeš čuti što se događa vani… No kad krenem u publiku, posebice veliku masu na festivalima, ponekad osjećam strah. Svjestan sam da je opasno to što radim, a vidim da se i drugi katkad preplaše, posebno cure. Dečki uglavnom slikaju mobitelima… Ali taj balon je na neki način naša metafora – apsurdno je, izgleda kul, bend dotle svira neku super muziku, pa ispada da mi je to nekakav izgovor da radim nešto drugo osim pjevanja.

Za kraj, pitanje o vašem videoradu – nakon suludog trash SF-a 'Christmas on Mars' najavili ste snimanje novog filma u kojemu će se navodno pojaviti i Justin Timberlake. Dokle ste došli s tim, napreduju li pregovori?

Wayne: Justin još nije pristao, ideja se i dalje lagano kuha – tako vam sve ide kod mene.