Redateljica hrvatskog filma 'Ti mene nosiš', koji kritičari redom hvale, a scenarij niže brojne svjetske nagrade, ispričala je za tportal koje su je situacije iz privatnog života navele da realizira ovaj projekt i zašto je u tome veliku ulogu odigrao i njezin otac
Ivona Juka snimila je težak kao olovo, ali odličan hrvatski film u kojem glavni junaci pritisnuti kamenom sudbine pokušavaju pronaći izlaz iz mraka životnog tunela u kojem su se zatekli. Bile su potrebne dvije godine da perfekcionistica poput Ivone dovrši svoj prvi dugometražni film. Glumci su redom priznali da je posao bio vraški težak, jer beskompromisna Ivona tražila je od njih i više od onog što su mislili da mogu dati, ali unatoč svim kalvarijama kroz koje su zajedno prošli na setu svi su se složili u jednom - napravili su odličan posao!
No kako je nastao hvaljeni scenarij zbog kojeg su mnoga velika glumačka imena, poput Voje Brajovića i Nataše Dorčić, koja je pokazala svu ljepotu svoje profesije i lakoću izvedbe, pristala na sve u ovom projektu?
'Uvijek krećem od nekog svog problema i onog što me zaokuplja. Ljudi kod nas nisu navikli na riječ problem jer odmah misle da je to nešto tužno ili strašno. Kod mene je problem poticaj. A on je za ovaj film bio taj da smo silno željni da nas ljudi prihvate onakve kakve jesmo, ali istodobno ne želimo prihvatiti druge onakve kakve jesu. Taj paradoks me naveo na razmišljanje da je upravo to najveći uzrok međuljudskih problema. Tražila sam odnos koji bi to najbolje mogao pokazati odlučivši se za oca i kćer jer je ljubavni odnos na filmu po meni već pomalo potrošen', objašnjava Ivona.
Voja Brajović, Lana Barić, Nataša Janjić, Nataša Dorčić i Goran Hajduković na setu filma 'Ti mene nosiš'
Postoji li još neki razlog zašto baš otac i kćer?
'Zato jer sam imala oca - imam ga još uvijek, no doživio je jak moždani udar koji je ostavio velike posljedice - koji je odigrao veliku ulogu u mom životu i s kojim sam jako bliska. Počela sam pisati svoje priče o tri kćeri koje grade, gube ili nemaju nikakvu vezu s ocem. Svi misle da je druga priča, ona o redateljici sapunica i dementnom ocu profesoru, puna autobiografskih elemenata jer sam ja redateljica, a moj tata je bio profesor, ali ja se puno više vidim u priči o djevojčici kojoj je otac dugo bio odsutan i ona čezne za njegovom pažnjom. Jer moj otac je često bio odsutan zbog svog posla.'
Koliki je bio rizik glavnu ulogu u svom prvom dugometražnom filmu dati Goranu Hajdukoviću, osobi bez glumačkog iskustva i bivšem vođi Bad Blue Boysa s podebljim policijskim dosjeom, koji je odlučio propustiti svečanu premijeru?
'To su mi pitanje postavili skoro svi na setu kad sam se odlučila na taj korak. Provodila sam duge i intenzivne audicije, ali nikako nisam mogla pronaći nekog tko će biti Vedran. Počela sam čak uvjeravati sebe da je krivi izbor dobar jer nije bilo pravog na vidiku. A to mrzim. Gorana sam angažirala da mi pomogne tražiti lokacije za snimanje jer mi ih je trebalo jako puno, a scenografi kod nas uvijek nude tri iste. Goran je dao sve od sebe u tom zadatku, jako se potrudio. Jednog dana shvatila sam da ima jako puno dodirnih točaka s mojim junakom i da je kao stvoren za ulogu bivšeg kriminalca. Nakon što je rasturio na audiciji, a bio je više nego sjajan, energetski točan i prisutan, dvojbe više nije bilo.
Ivona Juka s producentima filma Anitom Kukom i Damirom Markovinom te glavnim glumicama
Dobio je ulogu, zbog čega se većina zgražavala misleći da će uništiti film i scenarij. Jedan od rijetkih koji mi je pružio podršku u tome bio je Voja Brajović. Zanimljivo je kako to uopće nije iznenadilo starog mačka s puno utakmica u nogama dok su mnogi drugi bili žestoko protiv. Voja mi je samo rekao - 'to je to'. Bilo je vrlo teških dana i situacija jer osobi koja se prvi put susreće s glumom ne možete lako objasniti svoje odluke i zahtjeve kao profesionalcu poput Voje Brajovića, koji sve to dobro razumije. Ipak, nema toga što ja ne mogu pregrmjeti, i evo, s ponosom mogu reći da je vrijedilo!', zaključila je Ivona Juka.