Jeste li zadovoljni time kako je vaš posljednji studijski album 'Chupacabra' prošao na sceni?

Edi: 'Imam osjećaj da nam se dogodilo nešto što nam se već dogodilo i davne 1990. godine. Neki su kritičari rekli da je ovaj album samo nastavak, odnosno reciklaža onoga što smo radili na početku karijere. Mislim da je to potpuno pogrešna ocjena, što se može vidjeti i iz reakcije publike. Postoji jedna manja količina ljudi koja nas je slušala i prije i koja je rekla da je to odlično i da je to najbolji album Gustafa. U načelu se ipak radi o jednoj većoj grupaciji ljudi koja je rekla da to više nisu stari Gustafi i da im vratimo natrag stare stvari. I treća grupacija ljudi koja je rekla da neće slušati Gustafe jer su to samo one stvari 'Brkica', 'Kurijera', 'Žminjka' itd. Sada smo u određenom raskoraku, ali slično smo doživjeli i 1990. kad smo iz alternativnog benda preskočili u jedan polu-country. Oni koji su slušali taj country nisu nas htjeli čuti govoreći nam da smo luđaci s loncima i bušilicama, dok su ovi koji su htjeli lonce i bušilice rekli da je to gaža i komercijala.'

Zašto ste se uopće odlučili na takvu promjenu dosadašnjeg glazbenog izraza kojim ste se proslavili?

Edi: 'Ma nije to baš neki veliki rez. Ja ne mogu živjeti stalno u jednoj te istoj močvari. Nisu to neki revolucionarni rezovi. Više su to evolucijski pomaci. Neki je korak veći, neki manji. To ovisi i o tome što ti se događa u životu. Nekad su udarci jači i već. Ovaj se album u vanjskoj formi sasvim sigurno razlikuje malo više od onoga u čemu su se razlikovali ostali albumi Gustafa. S druge strane, jako sam zadovoljan jer sve ide u jednom novom smjeru i dobivamo jednu novu publiku. To je proces koji ide sporo jer nismo toliko medijski podržani da ide brzo. S druge strane, to je proces koji ide naprijed. Sve više viđam mladih ljudi koji plešu i znaju tekstove novih pjesama i poistovjećuju se s 'Chupacabrom'. Ponavljam, još ima gomila njih koji, čim mi izađemo na stage viču: 'Hoćemo stare pjesme!' Nekad čovjek nije ni pametan što svirati. Nekad je bolje sjesti na samo jednu pjesmu i daviti je i gušiti 20 godina. Ne možeš vjerovati koliko to prolazi kod ljudi. Ja jednostavno nisam takav karakter i ne mogu to raditi.'

Sigurno i Rolling Stonesima ide na živce svirati po milijunti put 'Satisfaction'...

Edi: 'To je ipak dio posla. Meni je neki put na koncertu lakše svirati jednu 'Brkicu' nego me natjerati da idem snimiti jednu novu pjesmu poput 'Brkice', ali da bude neka imitacija. Ja koncert shvaćam kao neku svoju dužnost, kao svoj dio mise. Nekad mi naši koncerti izgledaju poput mise. Ljudi dođu i znaju točno rituale kada treba kleknuti, kada ustati, kada skočiti, kada vrisnuti… Ali ako to vole, neka se pretvori u taj ritual. I, na kraju krajeva, ja 'Brkicu' mogu ipak svaki puta izvesti drukčije. Snimati je mogu samo na jedan način.'

'Chupacabru' ste promovirali diljem svijeta. Nastupali ste čak i u Brazilu.

Barbara: 'Da, ali u Brazilu smo svirali krajem prošle godine paralelno sa izlaskom 'Chupacabre'.'

Kakvi su dojmovi s nastupa u Brazilu, Izraelu, na Siciliji?

Barbara: 'Ljudima nije uopće bitan jezik, već kakvu energiju šalješ. Njima je bitno da im pružiš ples i zabavu. Kad im to pružiš onda su sretni.'

Je li negdje bio veći interes nego kod kuće? Čuo sam da je na Siciliji bilo posebno veselo.

Barbara: 'Bude svugdje dobro. Ja recimo pamtim Brazil. Bello Horizonte. To je bilo bolje nego na nekim koncertima doma. To je bio urnebes. Puno ljudi koji su plesali i skakali, išli u vlakiću, vriskali, pjevali… Baš je bilo ludo.'

Edi: 'Budimo realni, Gustafi nisu veliko ime na hrvatskoj sceni, a kamoli na nekoj svjetskoj ili europskoj. Dakle, nitko ne zna za njihove pjesme. Teško je onda tu privući ljude na ime. Moraju nas staviti na dobro mjesto na koje ljudi dolaze ionako ili u sklopu nekih drugih zbivanja. Naš nastup u Brazilu bio je u sklopu jednog surf festivala, ma koliko nismo surf muzika, ali postoje neke dodirne točke. Uglavnom, kako smo imali dogovorena već dva nastupa, uvalili su nam i taj treći, međutim - to je bilo pred 3.000 ljudi. Imali smo slučajeva kao u Italiji u jednim termama u Toskani gdje smo svirali za 50 penzionera. Njima nije bilo jasno zašto smo uopće došli i tko nas je doveo. To je bila jedna čudna reakcija. Njih 40 se pokupilo nakon prve dvije pjesme, ali preostalih deset je ostalo i tražilo bis.'

Stvarno vrijedno i jedinstveno iskustvo.

Edi: 'Bez sumnje! Vidiš da energija i pozitiva razbija sve barijere.'

Gustafi su već 30 godina na sceni. Jesi li u nekim pijanim noćima išao rezimirati neke najbolje i najgore momente iz prošlosti?

Edi: 'Ne, ne bavim se ozbiljno time. Mislim da bi mi to oduzelo previše vremena i pitanje je koliko bi mi zadovoljstva donijelo. Ja vrlo često imam neke slike u glavi. Nije da sam zaboravio što je bilo. Općenito me ne interesira osvrtati se unatrag. Nisam od ljudi koji gledaju u daleku budućnost, ali još manje od onih koji se osvrću za sobom.'

Jesi li zadovoljan s prvih 30 godina Gustafa?

Edi: 'Daaaaaa! Da nisam, već bih odavno odustao.'

Barbara, tvoj ulazak u bend dočekan je hvalospjevima. Koliko si ti zadovoljna ulaskom u Gustafe?

Barbara: 'Na početku nisam baš bila jako sigurna jer nisam znala zanima li me to uopće. Je li to vrsta glazbe kojom se želim baviti. Ali svakim danom sve više mi se čini da ću dugo ostati.'

S obzirom na to da Gustafi odsviraju nekih stotinjak koncerata godišnje, koliko ti teško padaju sva ta putovanja i nastupi?

Barbara: 'Na početku mi je bilo jako naporno dok nisam uhvatila ritam. Sada više nemam problema s tim. Znam što si kada i koliko mogu dozvoliti, tako da si neke stvari doziram, pa to ide glatko.'

Edi: 'Nekad je znala padati po podu više nego Amy Winehouse, pa sad zna dozirati, ha, ha, ha...'

Barbara: 'Ma ne, mislim na ples i utrošenu energiju. Sve se zna!'

Edi: 'Mogu je ja zbilja pohvaliti jer se nevjerojatno dobro uklopila. Najprije s izvođačke strane, a sve više i s neke autorske strane. Ponekad toliko da me ispilava jer zna stalno visiti nada mnom, pa, kad radim neke pjesme, komponiram, pišem, ufuram se, onda samo čujem nju kako govori: 'Ma ne tako, probaj drukčije, ovako' pa zapjeva. Pošaljem je u tri… Onda se naduri i neće sa mnom razgovarati par sati. Ali svejedno kasnije dođe i kaže: 'Ma bilo ti je bolje onako kako sam ti ja rekla.' Što je najgore, često i pobijedi.'

Znači, možemo očekivati da na sljedećem albumu Gustafa ravnopravno s tobom piše autorske pjesme?

Edi: 'Nadam se da ne, premda, kako je krenulo… Evo, na prošlom albumu, bez ikakvog dodvoravanja, i potpisana je na jednoj pjesmi. Da budem iskren, možda je se moglo prepoznati u još nekim pjesmama gdje je sudjelovala, i to na kvalitetan način.'

Ne znam koliko je sudjelovala, ali je 'Chupacabra' jedan od vaših najboljih albuma.

Edi: 'Sve nosi svoje. Ne možemo pobjeći od toga. Album je takav kakvi su ljudi na njemu. Svi utječu na sve skupa. Koliko god ja kao autor ipak imam u rukama sve, i drugi utječu na mene.'

12. studenoga je tradicionalna Fešta od mladega vina u Tvornici u Zagrebu. Dolazi li vam na te koncerte publika koje hoće stare pjesme ili novi album?

Edi: 'To još ne znamo. To smo iskušali lani, ali lani smo tek promovirali 'Chupacabru', pa je prošlo nezapaženo. Nemam pojma. Mislim da će biti i jednih i drugih. Vino i zabavu vole i jedni i drugi. Kakva će biti konačna reakcija, to je pitanje. Sada ću moći puno bolje procijeniti nego prošle godine. Prošle godine je to bio novi album, pa su svi znali da ću nakon novog albuma krenuti na veselicu. Ova godina je oslobođena tog tereta i po meni je to jedan dobar ispit da vidimo koliko smo napredovali i koliko je naša publika napredovala zajedno s nama.'