Vremešni džezer koji u svojoj 74. ni ne pomišlja na mirovinu, stvorio je nezaboravno ozračje ispreplićući različite žanrove s jazzom u glazbenoj večeri koju nećemo tako lako zaboraviti.

Hancockova virtuoznost vrijedna je divljenja (spomenimo da je sa samo 11 godina izvodio Mozarta s čikaškim Simfonijskim orkestrom), izaziva poštovanje poklonika i svih zaljubljenika u glazbu bez obzira na to volite li, poput potpisnice ovih redova, teže glazbene note ili više cijenite funk ili r'n'b. Pozitivna energija koju Herbie odašilje svakim svojim nastupom fascinantna je, a njegovi koncerti nešto su što se zbilja treba doživjeti.

Vidjeti velikog Herbieja uživo na djelu nešto je što se ne događa svaki dan, a budući da je sinoć nastupio sa svojim all-star triom hvaljenih glazbenika (Vinnie Colaiuta, James Genus i Lionel Loueke), to je bio razlog više da se ovaj koncert nikako ne propusti.

Od prvih taktova bilo je jasno da će to biti noć dobre svirke. Nakon što je kratko pozdravio publiku u Lisinskom (što je ujedno i njegovo prvo gostovanje u Hrvatskoj), Herbie nas je poveo u glazbeno putovanje kroz cijeli opus svoje polustoljetne karijere. Svaki dio Hancockovog glazbenog tima funkcionira bez greške. Colaiuta, Genus i Loueke zadivljujućom preciznošću izvode komplicirane skladbe ovog iskusnog glazbenika, vlasnika čak 14 Grammyja.

Colaiuta je tako sinoć posjetiteljima Lisinskog pokazao zašto ga svrstavaju u red najboljih svjetskih bubnjara. Glazbenik koji je svoje ogromno iskustvo stekao radeći s mnogim slavnim glazbenicima, između ostalih i s Frankom Zappom, Leonardom Cohenom, Joni Mitchell, Stingom, gitarističkim virtuozom Joem Satrianijem pa čak i s legendarnom metal grupom Megadeth, fascinantnom energijom ostavlja bez daha.

Najmlađi u ovom glazbenom sastavu, 41-godišnji afrički gitarist Lionel Loueke, koji je sveučilišnu diplomu stekao na Institutu za jazz Thelonious Monk u Kaliforniji, također se sjajno uklapa u Herbiejev tim. Glazbenik koji je objavio nekoliko samostalnih albuma izmamio je buran pljesak i ovacije vlastitom skladbom nadahnutom afričkom glazbom. Sve to ne bi tako dobro zvučalo bez trećeg člana, basista Jamesa Genusa, koji danas slovi kao jedan od najtraženijih studijskih i koncertnih basista. Manje je poznato da je upravo on odsvirao većinu bas dionica na posljednjem albumu francuskog dvojca Daft Punk 'Random Access Memories'.

Stoga ne čudi da ih je Herbie, koji je oduvijek u svojim intervjuima isticao da je otvoren za sve glazbene utjecaje, odabrao u svoj tim budući da se sam poigravao mnogim žanrovima te surađivao s glazbenicima svih usmjerenja, od Christine Aguilere pa do Johna Legenda, Pink, Stinga, Annie Lennox ili Joss Stone.

'Stalno evoluiram, rekonstruiram, dekonstruiram… Uvijek tražim načine kako da nešto zvuči drukčije. Oduvijek sam bio vrlo znatiželjan. Još od djetinjstva. To je dio moje prirode', rekao je jednom prilikom ovaj proslavljeni glazbenik.

Čikaški glazbeni virtuoz koji se nikad nije bojao eksperimentirati sa space-agefunkom, discom, chamber jazzom pa i elektronikom, zadivio je svojim impresivnim muziciranjem, a usprkos manjim problemima tehničke prirode u trenutku kad keyguitar i synth nisu radili onako kako je on htio, Herbie je priredio sjajnu glazbenu noć. U nekoliko navrata nastup je bio popraćen burnim pljeskom, a Herbiejeva glazbena čarolija uključila je neke od njegovih najpoznatijih skladbi poput 'Cantaloupe Island', 'Chameleon', 'Rockit' ili 'Speak Like A Child'. U svakom slučaju, Herbie i njegova zvjezdana momčad poveli su nas na nezaboravno glazbeno putovanje.