Filmovi 'Erin Brockovich', 'Traffic' i 'Oceanovih 11', 'Oceanovih 12' i 'Oceanovih 13' donijeli su mu slavu i novac, dok je naklonost kritike stekao već prvim uratkom 'Seks, laži i videovrpce'.

Paralelno sa svojim mainstream djelovanjem Soderbergh kontinuirano gradi i svoju nekomercijalnu, indie karijeru ('Solaris', 'Dobri Nijemac').

U svojim filmovima je nerijetko nastojao makar nježno podbosti kapitalistički sistem ('Erin Brockovich' je dobar primjer), zahvaljujući kojemu je, doduše, holivudska filmska industrija, čiji je i sam integralni dio, tako vitalna sve ove godine, a dvodijelni biografski film o revolucionaru Che Guevari trebala je vjerojatno biti kruna njegovog subverzivnog djelovanja unutar Hollywooda.

Soderbergh se prihvatio ekranizacije Cheovih revolucionarnih godina na Kubi i u Boliviji posluživši se povijesnim izvorima i dnevničkim zapisima samog comandantea. Kroz riječi samoga Chea otkrivamo ideje vodilje njegovog revolucionarnog zanosa i riskantne ratne pothvate u nemogućim uvjetima. Mora se priznati da je Soderbergh imao poprilično izazovan zadatak jer pitanje je što se uistinu nova može reći o ikoni komunističke revolucije, čovjeku čiji stilizirani lik na majici ili tetovaži danas nose svi, bez obzira na svjetonazor, od onih koji žele iskazati svoj otpor prema sustavu do modno osviještenih koji njeguju revolucionarni military look, od anarhista i ljevičara do zatvorenika i fashionista. Cheov buran život i dramatična smrt u planinama Bolivije dio su opće kulture, a brend Che odavno je zavladao svijetom - od simbola otpora kapitalizmu lik neustrašivog revolucionara apliciran na majice, šalice, satove... pretvorio se u unosnu globalnu tržišnu marku. Kapitalizam je tako srušio još jedno ljevičarsko uporište - revolucija, ili barem njen lik, došla je u modu. Tom paradoksu bez sumnje doprinosi i Soderberghov film, koji se sadržajno, ali ne i stilski, nastavlja na prije nekoliko godina snimljene 'Dnevnike motociklista' Waltera Sallesa, filmsku biografiju mladoga Chea, avanturistički nastojenog studenta medicine.

Soderbergh se ne bavi Cheovim karakterom, nego niže događaje iz njegova života te važne političke govore, fokusirajući se na relativno poznatu stranu Ernesta Guevare kao političke persone, gotovo u potpunosti zanemarujući njegov privatni život. Soderbergh kao da nije želio ničim narušiti savršenu sliku čovjeka posvećenog revoluciji, borbi za slobodu i pravdu, međutim rezultat je pomalo zamoran film (oba dijela zajedno traju oko 260 minuta), čiji je glavni lik hladan i distanciran, narodni heroj koji nikako da postane ljudsko biće.

Benicio Del Toro, zgodni holivudski glumac latinoameričkih korijena, iznimno je uvjerljiv u naslovnoj ulozi, za što je zaslužio nagradu za najboljeg glumca na filmskom festivalu u Cannesu, gdje je film prikazan 2008. godine.