Zajamčeno sunce, opuštena ekipa, raznovrsni DJ-i, partiji na brodu, jeftin alkohol... Hrvatski festivali imaju dosta očitih prednosti pred svojim britanskim kolegama, a izbor je postao doista raznolik, od Love System Festivala krajem svibnja do Unknown Festivala sredinom rujna. Teško ćete naći barem jedan vikend ovoga ljeta kada se negdje u zemlji osunčane obale ne događa neki festival.

Većina hrvatskih festivala je u britanskoj organizaciji, ali prisutni su i promotori iz Italije (Barrakud) i same Hrvatske (Fresh Island, Terraneo), a ove godine priključuje se i franšiza najvećeg svjetskog plesnog festivala Ultra, u sklopu kojega u srpnju u Split stižu AVICII i Chums. Ukupno gledajući, u nadolazećima danima hrvatski će se festivali, bilo na plažama, brodovima ili nogometnim stadionima, dotaknuti svakog pravca današnje plesne kulture. Pa kako se Hrvatska uspjela transformirati od ruševne poslijeratne žabokrečine do ozbiljnog konkurenta Miamiju i Ibizi?

Sve je krenulo prije desetak godina, kad se promotor Nick Colgan uputio na odmor na dalmatinskoj obali. 'Nekako sam se zaljubio u to mjesto', kaže on i dodaje: 'Apsolutno se ništa nije događalo, ali se i kod mladih i kod vlasti osjećala snažna volja da se krene naprijed i pokrenu stvari.' U roku od deset dana kupio je noćni klub u Zadru i počeo pripremati svoju obitelj na preseljenje. Ubrzo ga je slijedio kolega promotor Eddie O'Callaghan sa svojom suprugom.

Promotorskom tandemu trebao je događaj koji će im privući više ljudi, pa su u malom primorskom mjestu Petrčane, kod Zadra, pokrenuli Garden Festival. Eddie iskreno priznaje kako je 2006. godine na festivalu bilo tek 300 ljudi, od čega je 150 bilo osoblje na platnom popisu. U dvije godine festival je narastao do tri tisuće ljudi, a sada ga nastoje držati na brojci od dvije i pol tisuće kako bi zadržali intimno ozračje. Ostali su promotori počeli surađivati s njima, a zatim su se neki izdvojili i pokrenuli vlastite festivale poput Soundwavea i Outlooka, iz kojih su se opet izrodili drugi poput Dimensions Festivala.

Kombinacija niskobudžetnih avioprijevoznika i cijene izvan eurozone učinili su odjednom hrvatske festivale vrlo atraktivnim u usporedbi s pivom od sto kuna na Ibizi. Ali nije samo cijena to što im daje prednost. 'Na Ibizi više ne možete čuti glazbu na otvorenom iza 23 sata', kaže utemeljitelj Hideout i Unknown Festivala Mark Newton. 'Terase klubova Space i Amnesia sad su natkrivene, dok u Hrvatskoj možete tulumariti pod zvijezdama. I Ibiza je vrlo usporena, uvijek susrećete ista velika imena. S druge strane, u Hrvatskoj rade mali individualni promotori koji vide promjene na tržištu i djeluju vrlo brzo', objašnjava Newton. Garden još čuva izvorni duh Ibize, pa tako DJ-i sviraju Phila Collinsa i Fleetwood Mac zajedno s novim house pločama.

'Hrvatske vlasti odobravaju jačanje festivalske turističke ponude. U Velikoj Britaniji postoji toliko birokracije, a i sami Hrvati prihvaćaju promotore i znatno olakšavaju stvari', govori Newton i dodaje: 'Pritom su vrlo oprezni da ne postanu jedna od onih loših destinacija za mlade sklone jeftinom alkoholu i tučnjavama. Surađujemo s lokalnim vlastima i turističkim zajednicama i borimo protiv toga koliko god je moguće. Slušaju iskusne promotore i prihvaćaju naše savjete.'

I Nick Colgan zadovoljan je suradnjom s gradskim vlastima, gradonačelnikom, selima i stanovništvom. Ciljevi im nisu kratkoročni, već planiraju stvoriti trajne vrijednosti, pa smatra da je uključivanje svih njih u sve ono što rade vrlo važno.

'Imamo jako dobre odnose sa svim aktualnim promotorima', tvrdi Ivan Dabo, gradonačelnik Novalje, pod čijom su nadležnošću, između ostalih, festivali Hideout i Barrakud. 'Mladi ljudi koji dolaze su izvrsni gosti, a novac uglavnom ostaje u gradovima i selima. Mi doista vjerujemo da će posjetitelji prepoznati što Novalja ima ponuditi i vratiti se jednoga dana sa svojim obiteljima', zaključuje Dabo.

Za kraj autor predlaže i slogan Hrvatskoj turističkoj zajednici: Dođite zbog glazbe, ostanite zbog plaža