Što je točan uzrok usponu domaćeg kratkog filma – je li to što je dugometražna produkcija toliko hermetički zatvoren krug da je umjesto čekanja na novac za novih 100 minuta puno jednostavnije, lakše i produktivnije posvetiti vrijeme kratkoj formi? I postaje li možda Hrvatska, uz dokumentarce kojima smo također zatrpali program Sarajevo Film Festivala, regionalna sila za kratki film?

'Mislim da je to slučajnost', hladno spušta razinu optimizma naš poznati redatelj Zvonimir Jurić ('Crnci'), koji se u Sarajevu natječe s filmom 'Žuti mjesec', pričom o djevojci koja useljava u zgradu i predstavlja se trudnoj susjedi, nakon čega se stvari kompliciraju onako kako susjeda želi stalnim društvom ukinuti svoju usamljenost. Riječ je o 17 minuta dugoj priči nastaloj u sklopu omnibusa 'Zagrebačke priče' u produkciji Borisa T. Matića te s Lanom Barić i Marijom Škaričić u glavnim ulogama. 'Ne mislim da Hrvatska postaje regionalna sila', nastavlja Jurić, 'jer kvaliteta sigurno nije takva da bismo prednjačili u regiji.'

Sonja Tarokić, koja se u Sarajevu natječe sa svojim 24-minutnim igranim filmom 'Crveno', pričom o zajedničkom životu mlade djevojke i posesivne majke u malom zagrebačkom stanu, nešto je optimističnija pa tvrdi da je 'činjenica da se u Hrvatskoj kratki film oduvijek njegovao gotovo jednako koliko i dugometražni, tako da bi se čak moglo govoriti i o svojevrsnoj tradiciji. Sustav financira sve rodove i forme, a s obzirom na financijske osobitosti filma, mnogim je autorima puno lakše krenuti s kratkim filmom, koristeći vlastita sredstva, prijateljsku pomoć, putem kino klubova... Tu su naravno i omnibusi koji su ponovno postali trend, a omogućuju kratkoj formi da dođe u kina. Regionalna sila ili ne, mislim da s njegovanjem kratkog filma treba nastaviti jer nam vrlo često omogućuje veća eksperimentiranja s manje straha i podupire autorsku kinematografiju kakva je hrvatska. Praktičnu korist je teže odrediti, ali je sigurno da za mlade autore nagrade na festivalima nešto znače jer ih malo pogurnu da probaju dalje.'

Sonja je studentica diplomskog studija filmske režije na Akademiji dramske umjetnosti i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a 'Crveno' je njezin završni film treće godine režije, nastao prije otprilike godinu dana. Osim toga, Sonja će se na SFF-u pojaviti s još jednim filmom, crnom komedijom 'Pametnice', koji je režirala zajedno s Hanom Jušić, u posebnom programu, u sklopu projekta Sarajevo Grad Filma.

'Nespavanje ne ubija' predstavlja hrvatsku animaciju, a autor Marko Meštrović, inače član etno skupine Cinkuši koji se od 2000. bavi animacijom, objašnjava da je riječ o 'animiranom filmu koji problematizira odnos svjesnih i nesvjesnih stanja, to da li našim životima upravlja iracionalni svijet snova i podsvijesti ili obratno, što se događa kad snovi preuzmu svjesno stanje spavača i u kojoj mjeri spavamo budni i budimo se sanjajući svoje snove (kreativni procesi).'

Nastao u koprodukciji Kreativnog sindikata i Zagreb filma, 'Nespavanje ne ubija' traje devet minuta, a čak i ako ne ode kući s priznanjem, Marko kaže: 'Držim se devize da je važno sudjelovati, samo sudjelovanje je već priznanje. Sve veći broj prijava filmova na festivale govori da je uspjeh imati priliku prikazati svoj film u najgledanijim programima. Službena nagrada žirija ili publike nešto je s čim se ne zamaram, uvijek ima velik broj (pre)smjelih filmova koje nagrade zaobiđu.'

No može li nagrada za najbolji kratki film na jednom međunarodnom festivalu biti most za dugu formu, tj. može li to biti osnovna karta za potencijalno dobivanje novca od stranih produkcija za eventualni dugometražni projekt?

'Lijepo je i korisno kad iza naslova filma stoje priznanja, no meni osobno kratki film nije put do dugog metra, nego svijet za sebe', kaže Marko Meštrović. Sonja Tarokić uopće ne razmišlja o tome pa kaže: 'Moja očekivanja od ovogodišnjeg SFF-a su prilično jednostavna, iako se veselim nekim popratnim događanjima poput mini marketa, voljela bih se i malo odmoriti. Već sam nekoliko puta bila na SFF-u, a zbog projekta SCF zadnjih sam mjeseci tamo gotovo živjela, tako da se nadam opustiti u već domaćoj atmosferi.'

Zvonimir Jurić se također ne opterećuje očekivanjima i kaže kako od SFF-a očekuje to da će 'pogledati nekoliko filmova, pohoditi neki tulum gdje mogu plesati, vidjeti Vladimira Perišića... Sve više od toga je bonus. A što se tiče kratkog filma kao mosta za dugometražni, moguće je, iako se to rijetko događa. Nikad se ne zna. To je kao kad upoznaš nekog na festivalu tko ti je izvrstan. Rijetko je, ali se događa.'