Nije ni prvi ni zadnji reper koji je utamničen izbacio album, ali zato jest trenutno najveća hip hop zvijezda i najprodavanija glazbena zvijezda 2008. godine kojoj je karijera naprasno prekinuta odlaskom iza rešetaka na nekih osam mjeseci. Dok on, kako je sam iz ćelije pisao medijima, svaki dan vježba i čita Bibliju, diskografi se brinu za to da ga fanovi ne zaborave – 'I Am Not A Human Being' već je drugi Wayneov ovogodišnji album, nakon rock eksperimenta s 'Rebirth', ali ako mislite da je to puno, sjetite se samo da je u naponu snage izbacivao doslovno po jedan mixtape tjedno. Hiperprodukcija bez pretjeranog pada kvalitete uvijek je bila njegov adut, a koji ga je na kraju i doveo na vrh mainstreama. Naporni rad se isplati. Kriminal, očito, ipak ne.

'I Am Not a Human Being' zbog svega toga pomalo i zvuči kao mixtape, sa skromnih, ali iznenađujuće dobrih 10 pjesama – iznenađujuće ako znamo da je ovaj LP prvo trebao biti EP, pa ga se proširilo i ubacilo 'između dva svijeta', 'Rebirtha' i 'Tha Carter IV', 'pravog' albuma najavljenog za 2011. Iako, 'I Am Not a Human Being', izišao na sam autorov rođendan (slavlje s fanovima je najbolje slavlje, posebno ako su jedine osobe s kojima istinski možeš slaviti čuvari zatvora i kolege iz susjednih odjela), također jest 'službeno' pravi album, unatoč spomenutoj 'mikstejpastoj' prirodi i 'filovanju' rupe.

Zatvor nije nimalo utjecao na Wayneovu poetiku i to je lijepo čuti jer nije odjednom postao opaki gangster koji čisti kalašnjikov sjedeći na haubi svoje drive by mašine. Isti je to onaj Wayne koji nikada nije glumio da pripada vojsci opakih kriminalaca, pa i dalje radi ono što najbolje zna: repa o sebi i svojoj veličini, kao i o seksu i veličini svojih 'dijelova'. 'Suck that pussy like the Dracula', 'I'm on top of the world, when I’m on top of you, baby' i tako, te stvari... Znate već.

Ono što prvo zapinje za uši jest to koliko se Wayne, ako već ne mitraljezima, ovdje oboružao svojim trenutno najvećim adutom, čovjekom koji je preuzeo štafetu njegove izdavačke kuće Young Money, postavši najvećom rap zvijezdom 2010. – Drakeom, protežeom koji gostuje na čak četiri (dakle, gotovo pola) pjesama, a koje najčešće zvuče kao Drake kojem je prostor za rimovanje oduzeo gazda, pretvorivši većinu u svoj vlastiti show. To su izvrsna 'Gonorrhea', sa zaraznim beatom kakav zaslužuje otvoriti album; 'I'm Single', koja kao da je skinuta s 'Thank Me Later'; 'With You' je komad soula koji kao da je otpao s prvog albuma Kanyea Westa, dok nas 'Right Above It' dovodi u vode modernijeg Juga, s raskošnim synth melodijama za ljetnu vožnju uz glasan subwoofer.

Wayneovi ljudi najavljivali su ovaj projekt kao pravi rap album bez rocka i AutoTunea, iako na kraju ovdje ima i jednog i drugog – naslovna stvar je mješavina Wayneove rock faze sa starim 80's rock crossoverima, a 'What's Wrong With Them', potencijalno najveći i svakako najpjevniji hit albuma, prištekava Nicki Minaj na vokoder, sa senzacionalnim rezultatom.

Ako je ovaj proizvod iz zatvorske čekaonice ovako iznenađujuće dobar, pitamo se – što će tek biti kad nagodinu izađe 'Tha Carter IV'? Lijepo je znati da se ljubitelji Wayneovog lika i djela imaju još čemu veseliti.

Ocjena: 8/10

Izdavač: Young Money