Večer uoči izlaska dvanaestog studijskog albuma Slayera, benda s kojim je utisnuo neizbrisiv trag u povijest glazbe, Dave Lombardo je nastupio u Zagrebu sa svojim novim bendom, Philm. Ova slučajnost bi vjerojatno bila puki kuriozitet da odnosi između junaka ove priče nisu isprepleteni na toliko bolan način.

Lombardo je, naime, dvaput izbacivan iz Slayera, a posljednji puta to se dogodilo 2013. nakon što je uoči australske turneje postavio pitanje nepravedne raspodjele zarade unutar benda, ustvrdivši da 90 posto novca odlazi kojekakvim agencijama i posrednicima. Lombardo je tada rekao da su on i Tom Araya (basist i vokal benda) proveli internu reviziju u poduzeću Slayer, a ona je potvrdila njegove tvrdnje. Ostatak Slayera zanijekao je to, uzeo zamjenu i krenuo u Australiju, preko medija nastavivši svađu koja nije utihnula ni nakon tragične smrti još jednog originalnog člana, gitarista Jeffa Hannemana. Pare kvare ljude, dobro to znamo, ali da se na tako ružan način krčmi tridesetogodišnje nasljeđe najutjecajnijeg metal benda u povijesti, zbilja je previše.

Djelić atmosfere s koncerta

Bilo kako bilo, eto nama Lombarda u pokušaju da još malo podeblja svoj račun (rekli bi slejerovci) ili naprosto da doda još jednu značkicu u svoj podeblji portfelj, a on uključuje nastupe s bendovima Fantomas Grip Inc., Testament, Voodoocult i Apocalyptica. U najnovijoj inkarnaciji, bendu Philm, pomažu mu prekaljeni prog roker Gerry Nestler na gitari i vokalu te berklijevski školovan basist ekvadorskog podrijetla Pancho Tomaselli, neumorni radnik koji je svirao s raznovrsnom ekipom od Trickyja preko Carlosa Santane do legendarnog funk benda War.

Najbliži opis onoga što su nam otprašili tijekom sat i petnaest minuta dugog nastupa u Močvari bio bi prljavi prog metal s elementima hard rocka, psihodelije i prepoznatljivim Lombardovim štrikanjem u maniru singerice, što pjesme ponekad odvodi u domenu slejerovske brutalnosti. Dojam je da su Nestler i Tomaselli, bez obzira na neospornu sviračku vještinu, samo najamnici koji ispunjavaju prostor ispresijecan Lombardovom nevjerojatnom svirkom. Ovo je osjetila i publika te je na relativno mlak i za metal neuobičajen način popratila koncert – više kao da je u pitanju nekakav post rock bend koji se upija iznutra, nego kao klasičnu metal prangijadu.

Ukratko, Davea Lombarda uvijek je lijepo vidjeti, jer radi se o najvećem majstoru metal bubnjanja i čovjeku koji je praktički izmislio dupli bas bubanj. No nadamo se da će nam se sljedeći put vratiti s nekim više inovativnim bendom, a koji će na bolji način iskoristiti njegovu vještinu i tehniku.