U srazu s hladnom i bešćutnom zdravstvenom (a i svakom drugom) administracijom, 'obični čovjek', osobito onaj s margina društva, nema nikakvog izgleda
Svečanom projekcijom filma 'Epizoda u životu berača željeza' oskarovca Danisa Tanovića, započeo je 19. Sarajevo Film Festival.
Film je došao sa sjajnom reputacijom: nakon premijernog prikaznivana na ovogodišnjem Berlinaleu dobio je sjajne kritike, ali i dva Srebrna medvjeda - za drugi najbolji film i za glavnu mušku ulogu.
Tanovićev film bavi se, u europskoj kinematografiji, u zadnje vrijeme sve radije viđenom temom - opespravljenim položajem Roma u naizgled uglađenim europskim sredinama.
Iako je romska tematika proslavila jednog drugog bosanskog (danas srpskog) redatelja, Emira/Nemanju Kusturicu ('Dom za vješanje'), današnji prikazi Roma i romskih tema u europskom filmu poprilično su se odmakli od njegovih romantičarsko-magičnih obrazaca kakvi su dugo vremena služili kao uvriježeni stereotip o slobodnim, otkačenim nomadima.
Položaj Roma danas se uglavnom prikazuje naturalistički, s osobitim osjećajem za senzibiziranje javnosti na probleme te manjinske zajednice. Tipičan primjer takvog filma jedan je od najboljih europskih filmova prošle godine, mađarski 'Samo vjetar' Benedeka Fliegaufa, u kojem je, nota bene, 'epizoda iz života' bila još krvavija (tematiziraju se rasistički motivirana ubojstva Roma) nego kod Tanovića.
No i 'Epizoda u životu berača željeza' služi se sličnim temeljnim postavkama - protagonisti priče su pripadnici jedne marljive romske obitelj, koja se međusobno poštuje i voli te se nastoji što je bolje moguće uklopiti u društvo.
Obitelj Nazifa Mujića jedna je takva, u kojoj otac nastoji skrbiti za trudnu suprugu i dvije djevojčice poštenim i napornim radom u nemogućim uvjetima, skupljanjem starog željeza po smetlištima krupnog otpada.
No kad Senada doživi spontani pobačaj i mora na hitan kirurški zahvat jer joj je život ugrožen, njihov život pretvara se u noćnu moru. Senadu nijedna bolnica ne želi primiti jer nema zdravstveno osiguranje, iako je riječ o hitnom slučaju, a cijena zahvata za siromašnu obitelj je enormna...
Kroz priču o Nazifu Mujkiću i njegovoj obitelji Tanović progovara ne samo o strašnim životnim uvjetima i položaju Roma, nego i o kompletnom kolapsu socijalnog sustava, čije funkcioniranje u stvari ovisi o dobroj volji pojedinaca.
U srazu s hladnom i bešćutnom zdravstvenom (a i svakom drugom) administracijom, 'obični čovjek', osobito onaj s margina društva, nema nikakvog izgleda.
Taj kolaps zdravstvenog sustava, koji najbolje ilustriraju liječnici koji su zbog kapitalizma (ili rasizma?) odlučili 'zaboraviti' Hipokratovu zakletvu, šaljući teško bolesnu ženu kući i seleći je od ustanove do ustanove, neodoljivo podsjeća na remek-djelo rumunjskog redatelja Cristi Puiua 'Smrt gospodina Lazarescua'. Inače, Puiu je ovogodišnji gost SFF-a, na kojem mu je posvećen retrospektivni program.
Unatoč tmurnoj i depresivnoj atmosferi - koju najdramatičnije ilustriraju Nazifove riječi: 'Bolje je bilo u ratu, iako sam bio na prvoj liniji i izgubio brata', Tanović ipak nudi optimističnu perspektivu.
'Epizoda u životu berača željeza' solidna je dokudrama u kojoj su protagonisti 'odglumili' sebe same rekonstruirajući jedan dramatičan period svog života, no njihove inscenacije na trenutke su se doimale pomalo plošno.