Dvadeset i pet godina na sceni - kojim biste riječima opisali to vrijeme?
Znate onaj period kad malo dijete prohoda; oduševljeno što hoda, ipak svako malo padne, malo se rasplače, opet se digne i opet hoda. Pa opet bez veze padne i diže ručice da mu netko pomogne. Pa kad vidi da mu nitko neće pomoći, digne se sam. Tako otprilike bih to opisala.

Nova pjesma 'Probaj' rekli ste govori i o nekim propuštenim životnim prilikama? Možete li nam otkriti neke zbog kojih se i danas kajete što ih niste prepoznali u pravom trenutku?
Pjesma zapravo govori o onom trenutku prije nego što se spremamo racionalizirati vlastito odustajanje. Više je to priča o tome kako sama sebe, a i druge bodrim, nije toliko o tome da za nečim žalim. Za svako odustajanje i povlačenje ima razloga, ali je naša dužnost prema nama samima probati ako imamo bilo kakve šanse i ako nas veseli. Kako u ljubavi tako i u ostvarenju nekih ciljeva.

Kao je nastala pjesma 'Probaj'? Otkrili ste da su i vaša djeca imali nekog udjela u tome?
Ma ne, ne ovaj puta, oni su samo probni slušači, htjeli to ili ne, kada je pjesma u stvaranju, demo obliku, kada je dorađujemo, vrti se po kući pa je moraju slušati, htjeli ili ne. Uglavnom pozitivno komentiraju. Pjesma je, naravno, nastala u tišini ili buci moje glave, na moru, ljeti. Melodiju sam osmislila relativno brzo, ali na tekstu sam radila puno dulje.

Koliko vas novi album koji pripremate, a na kojem su i neke vaše autorske pjesme, najviše emocionalno razotkriva?
Svaka me moja pjesma emocionalno razotkriva, a za one pjesme koje mi povjere drugi autori, trudim se da tako izgleda. Sa zadnjeg albuma pjesme 'Sjaj' i 'Svakodnevna žena' također su pjesme koje govore o meni i nekim odnosima koji mi puno znače. Jednak mi je izazov proniknuti u glavu nekog drugog autora i poprimiti njihove emocije. Nadam se da će takvih pjesama biti puno na novom albumu.

Odajete dojam vrlo samouvjerene i realne žene koja se ne zavarava iluzijama u životu i zna kako reagirati u teškim situacijama? Vara li taj dojam?
To može na trenutke djelovati tako. Opet, ima nekih životnih situacija kada se raspadnem kao kula od karata, npr. kada ustanovim da pas treba veterinaru, obavezno zadužim za to nekog hrabrijeg u obitelji. Uopće više ne gledam filmove u kojima pate djeca ili životinje, ne mogu to podnijeti. Ima nekih scena koje su mi rubno uništile mirnoću života, točno znam koji su to filmovi pa ih izbjegavam gledati ponovo. Opet s druge strane, ne paničarim i ne zdvajam u nekim tipičnim teškim životnim situacijama, ne vidim za to potrebu. Ionako smatram da se često brka emotivnost s teatralnošću i patetikom, ili još gore - romantikom. To su jako različiti pojmovi, emotivnost je redovito usmjerena prema drugima, ali teatralnost, patetika, to je zapravo samoljublje. To je, doduše, scenično, atraktivno. Potječem iz kraja u kojem skoro pa nije pristojno stalno nametati svoje emocije, iznuđivati reakcije drugih, tražiti da te se primijeti ili voli. Pa ipak, dubina emocija je neupitna, čak i uznemirujuće snažna; to se vidi u narodnoj likovnoj i naročito glazbenoj umjetnosti; kada slušate kajkavske tužne pjesme o ljubavi, na korak ste do samoubojstva!

Jeste li u životu puno više slušali razum, a ne srce? I koliko se isplatilo?
Ne treba raditi ništa razmišljajući o tome hoće li se isplatiti ili neće jer ne možete sa sigurnošću tvrditi da znate što će vaš odabir prouzročiti. Čak ni iskustvo ponekad ne može pomoći jer, barem u mojem poslu, nailazite na nove uvjete i nove okolnosti. Jedino se uvijek isplati voljeti svoje voljene i pomagati kada možete pomoći.

Koji si hedonizam u životu dopuštate?
Dopuštam si zamišljati kako s lakoćom zarađujem brdo love i kako je trošim na gomilu gluposti koje me zabavljaju, bez grižnje savjesti.

Kakav je osjećaj danas se baviti glazbom i prije petnaest godina?
Dosta različit; danas, naime, ovisite o drugačijem ustrojstvu snaga. Nekada su vam snimanje pjesama omogućavali diskografi i sponzori koji su zarađivali od prodaje nosača zvuka, omogućavali vam da vam se pjesme čuju na radiju i vide na televiziji, vi biste odlazili na koncerte i odmjeravali svoju popularnost. Danas brojite lajkove na besplatnoj internetskoj platformi i nadate se da to znači da vas ljudi vole. Ipak, ako imate dobru pjesmu, imate dobru pjesmu, i to je univerzalna istina.

Koji su vam najdraži trenuci u karijeri?
Pa evo, nekidan sam imala priliku vidjeti izraz lica jedne divne djevojke koja voli moju glazbu kada sam joj neočekivano pozvonila na vrata njenog doma. Neprocjenjivo! Sva sreća, pratile su me kamere, pa imam to zauvijek zabilježeno. Takve stvari, kada stvarno vidite koliko znači nekome to što radite.

Koje glazbenike na domaćoj sceni danas smatrate najdostojanstvenijima?
O, ima mnogo dostojanstvenih glazbenika, jedino je problem što je danas besramnost na mnogo većoj cijeni!

Kako ste se kroz život nosili s porazima?
Dostojanstveno, barem mislim da je tako izgledalo. A bilo bi bolje da sam se s porazima nosila besramno, znate ono kada svoj očit poraz ili čak sramotu na brzinu pretvorite u pobjedu. Danas vam tepaju da je to dobar marketing.

Tko vam je dao najbolje životne savjete?
Pokojni djed mi je davno rekao, nakon što je odgledao jedan moj koncert, da sam odabrala težak posao. Bilo je to pred dvadeset godina i meni se činilo da dramatizira jer mi je sve bilo super. Sada sam sigurna da je bio u pravu.

Perfekcionizam kojem težimo u životu čovjeka zna uništiti. Jeste li i sami imali priliku to spoznati na svojoj koži?
Perfekcionizam u poslu nije loša stvar, osobito ako ne ovisite puno o drugima, recimo, ako brusite svoju pjesmu dok ne bude baš kako mislite da treba biti. U životu, okruženi ljudima na koje ni ne možete ni ne smijete utjecati, perfekcionizam može biti uteg. Uostalom, u glazbi savršenstvo ćak nije ni potrebno, ljudi se nekada radije poistovjete s vašim nesavršenostima ili čak i manama nego kada ih pokušavate impresionirati svojim dobrim stranama. Traže se braća po slabostima, ako to mogu tako reći.

Koliko je teško danas biti mama tinejdžera i osluškivati sve njihove želje, potrebe, probleme?
Mislim da je oduvijek bilo i zauvijek će biti najteže pretvoriti djecu u dobre ljude. Pubertet je neminovna faza, tinejdžeri muče svoje roditelje otkad je svijeta i vijeka. Stalno osluškujem svoju djecu, promatram ih i u sebi analiziram i pokušavam naći najbolji način da im i dalje ostanem važna i potrebna, ne zato što sam egocentrik i posesivac, nego zato što znam da im trebam iako to možda i nisu uvijek spremni priznati. Faza osamostaljivanja ujedno je i teška i zabavna. Svi pomalo učimo i radimo na sebi u tom procesu i nadam se da ćemo uspjeti.

Na što vam nikad nije žao potrošiti novac?
Na pomoć drugima ako si sami ne mogu pomoći.

Koje su to sitnice koje vas mogu razveseliti u danu?
O, pa sama pojava sunca ovih dana može biti razlog za veselje. No naravno da priznajem da me veseli i pokoja materijalna sitnica, djeca koja su uspjela u nečemu u školi, vic koji su dobro ispričali, ručak koji mi je baš uspio, prijatelji koji dolaze ili pak zovu na večeru, dobar sportski događaj...

Smatrate li se sretnom ženom?
Da.

Ima jedan filmski citat koji kaže 'Brak je težak i u najboljim okolnostima'? Mislite li da ima puno istine u njemu?
Ma ne znam baš, pa ima nešto i u tome da se volite bez napora ili naročitog truda. Život je sam po sebi zeznut, bolje je živjeti ga s nekim s kim ti je lijepo i zabavno.

San koji se nije ostvario?
Ima ih puno, ali se trudim da mi ti snovi ne postanu dnevna frustracija. Sanjam svakakve gluposti, a budna se trudim ostvariti što mogu, a utvaram si da mogu puno.