Ova podjednako odlična komičarka i dramska glumica, rođena 31. srpnja 1918. godine u Požegi, prošla je isprva trnovit put do glume, s obzirom da roditeljsko protivljenje, no učila je od jednog od najboljih - Branka Gavelle. Nakon završene Škole dramske umjetnosti, Oremović je započela kazališnu karijeru 1942. godine, a tri godine kasnije postaje redovna članica ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Na filmu se isprva istaknula ulogom u 'U oluji' režisera Vatroslava Mimice 1952. godine, a prvi veliki trijumf bilo joj je sudjelovanje u glumačkom ansamblu koji je iznio veliki 'H-8'. Oremović je kao Švicarčeva žena oduševila i žiri festivala u Puli te je 1958. godine osvojila svoju prvu Zlatnu arenu za glumu.

Od njenih brojnih kazališnih uloga zanimljivo je spomenuti da je bila prva partnerica Pere Kvrgića u Stilskim vježbama, legendarnoj i najdugovječnijoj predstavi hrvatskog glumišta. No ulogu Nje igrala je tek godinu dana nakon premijere u Teatru &TD 1968. godine, jer morala ju je napustiti zbog angažmana u filmovima Kreše Golika. Ta odluka se pokazala itekako ispravnom nakon što je dobila drugu Zlatnu arenu za ulogu u komediji 'Imam dvije mame i dva tate' (1968), dok je njena Mina iz blagoglagoljivog klasika Tko pjeva, zlo ne misli (1970) jedan od najupečatljivijih likova u filmu koji takvima definitivno obiluje.

Mina je škrta usidjelica, iskompleksirana svojom samoćom i društvenim položajem žene koja nije uspjela naći muža, pa zato i beskrajno dugog i usputno oštrog jezika, a u interpretaciji Mije Oremović svaka njena rečenica i uvreda postaje duhovit citat.

U jednom intervjuu ovako je opisala taj lik po kojem će je mnogi pamtiti: 'Mina je bila tako simpatičan lik, bila je bedača, ali nije bila glupa, prava simpatična mala Zagrepčanka. Da bih je mogla dobro odglumiti, izmislila sam joj zvanje i druge karakteristike. Mina je bila modistica, ustvari pomoćnica milostive modistice. Njezin posao je bio da toj milostivi stavlja ukrase na haljine. Dobivala je malu plaću i zbog toga je morala malo češće jesti kod svoje sestre. Šparala je pa je u banci imala lijepu svotu novca na koju je kasnije pao gospon Fulir. Bila je mala lukavica, ali gospon Fulir joj se jako dopao, potpuno se zaljubila.'

O režiseru Kreši Goliku, u čijim je filmovima ostvarila najbolje uloge, uvijek je imala samo riječi hvale.

Osim kazališta i filma, Mia Oremović nastupala je i u brojnim TV-serijama, među kojima treba spomenuti 'Naše malo misto', 'Kapelske kresove' i 'Smogovce'. Nagradu 'Vladimir Nazor' za životno djelo dobila je 1996. godine, a 2006. pokazala da u njoj itekako još ima glumačkog duha, pojavivši se u zapaženoj minijaturi u neovisnom filmu 'Ajde dan, prođi...'.

Smrću Mije Oremović Hrvatska je izgubila glumačku damu koja je uvijek bila dovoljno samosvjesna da se svemu, pa i sebi, može i pošteno narugati.