Prvi 'Put bez povratka' solidan je moderni horor, zanimljiv prvenstveno zbog originalnog zapleta. Nedostatak fizičkog ubojice i korištenje svakodnevnih predmeta oko nas kao razloga smrti pokazalo se popularnim kod publike, stoga ne čudi pojava nastavaka. Dok su drugi i treći djelomično zadržali pametne zaplete prvoga filma, četvrti se pokazao velikim razočaranjem u svakom pogledu. Iako je realno nemoguće očekivati remek-djelo, postoji nada da je 'Put bez povratka 5' barem bolji i zabavniji od prijašnjeg. Nova glumačka postava prepuna nepoznatih mladih glumaca i redatelj Steven Quale, kojem je ovo prvi dugometražni film, ne ulijevaju povjerenje, ali možda nova lica pruže baš ono što nedostaje.

Poput prijašnjih filmova, 'Put bez povratka 5' unutar prvih pola sata pokazuje nesreću u kojoj mnogi ljudi umiru samo da bi gledatelji otkrili da je to vizija budućnosti jedne od žrtava. Taj lik, u ovom slučaju Sam (Nicholas D'Agosto) upozorava svoje prijatelje kako bi izbjegli smrt, ali kvaka je u tome da smrt ne voli biti prevarena i polako se vraća po svakog od preživjelih.

Prvo iznenađenje filma su solidni nastupi glavnih glumaca. Scenarij, odnosno razvoj likova je na osrednjoj razini, ali barem nisu napisani kao izrazito iritantne karikature, a glumci ih utjelovljuju sa dovoljno šarma (bez obzira na neiskustvo), što u konačnici pruža gledatelju zabavan horor film. No to ne bi bilo moguće bez iznenađujuće dobre režije Stevena Qualea. Uvodna nesreća na mostu sjajan je primjer vrhunskog kombiniranja kadrova sa specijalnim efektima pružajući nam jednu od najefektnijih filmskih sekvenci godine. Uistinu je teško povjerovati da je ovo Qualeau redateljski prvijenac, ali očito je da se može naići na nove talente i u ovakvim filmskim franšizama. Taj talent pokazuje se i u naknadnim scenama pojedinačnih smrti jer se uspješno gradi napetost bez obzira na nezanimljivost lika. Ovo ne znači da je u pitanju film godine, naprotiv, likovi su osrednji bez obzira na simpatičnost i postoji nedostatak balansa između humora i ozbiljnosti. Isto tako, mnoge scene smrti daleko su od razine kakvu smo vidjeli na početku filma, pa se često imamo priliku razočarati, drugim riječima često se jako dobro gradi napetost, ali bez zadovoljavajuće završnice. Postoje i mnoge scene dijaloga koje dosađuju i ne vode nikamo i koje su očito razvučene kako bi se film doveo do željenih 90 minuta trajanja, što uključuje i nezaobilaznu ljubavnu priču, ali to barem nije dovedeno do neizdrživih razina.

'Put bez povratka 5' je upravo ono što treba biti, često zabavan horor film bez iluzija o dubljim porukama. Svakako se može preporučiti za one željne korektno realizirane horor razbibrige, a ostali će ga ionako zaobići.