Ako je istina ono što tvrde neki članovi Jacksonove obitelji – to da je svakom tko je iole poznavao Michaela u to vrijeme bilo jasno kako nema nikakve šanse da njegovo zdravlje podnese svih 50 planiranih koncerata u Londonu te da je cijeli spektakl 'This Is It' bio upravo i samo finalno 'to je to!': planirano ubojstvo pedesetogodišnje pop zvijezde ovisne čak i o anesteziji – onda je ova filmska bilješka s pripremama za isti puno više od pseudokoncertnog 'spektakla', zapravo policijski dokaz, snuff film u nastajanju i još jedna prilika da se svi, ali baš svi obogate na smrti čovjeka kojeg su odavno pokušali pretvoriti u Boga.

Transformacija nije bila laka ni konačna, ali bili su, doduše, jako blizu, jer korak od 'kralja' do božanskog statusa (pitajte samo Louisa XVI. i Hirohita) i nije toliko velik. Što dokazuju i segmenti ovog dokumentarnog filma, u kojem se dobra prilika za upoznati Jacksona kao običnog čovjeka i talentiranog pjevača koji odrađuje svoju dnevnu šljaku konstantno izmjenjuje s degutantnim kultom ličnosti.

'This Is It' je nastavak fenomena koji miješa sve od freak showa do najgore tabloidne znatiželje zapadne civilizacije 20. stoljeća, produkt fenomena kojeg su nakon Jacksonove smrti stvorili mediji, ali i masa koja igrama zaboravlja nedostatak kruha; sjetimo se da su vijesti o njegovoj smrti i pogrebu dobile veću medijsku pozornost od – vjerovali ili ne, ali tako tvrdi tvrtka za medijske analize Global Language Monitor – rata u Iraku, napada 11. rujna, financijske krize, uragana Katrina, pekinških Olimpijskih igara, smrti Pape Ivana Pavla II. i tajlandskog tsunamija!

Teren za profitiranje u takvoj je situaciji neiscrpan pa je jako zanimljivo to što je njegova obitelj u startu javno osudila ovaj materijal, ali dala i službeno, na špici potpisano dopuštenje za njegovo objavljivanje; majka je rekla da ga neće gledati, sestra da je sramota što se ove poluizvedbe šalju u javnost, otac je čak tvrdio da su u nekim kadrovima dvojnici njegovog sina (!), a braća su preko suda pokušala zaustaviti distribuciju; u isto vrijeme Sony im je poklonio 60 ulaznica za premijeru... Tko tu koga?

Svatko svakoga, zbog čega se i stvorila atmosfera kontroverze, dovoljna da okorjeli fanovi (koji će, bez sumnje, jedini iskreno uživati u konačnom proizvodu) u Los Angelesu provedu dva i pol dana stojeći (i ležeći) u redu za ulaznice, a našlo se vremena za brže-bolje sklepati i IMAX i 3-D verzije, za dodatno izvlačenje milijuna. Fenomeni se kuju dok su vrući.

No je li sva ta kontroverza uopće bila potrebna, tj. drži li vodu nakon što odgledate tih 112 prerazvikanih minuta? Nimalo. Ovaj dokumentarni zapis s priprema za londonski koncertni maraton nije ništa drugo nego cjelovečernji film sklepan od materijala snimljenog za extras planiranog DVD izdanja svirki koje se nikada nisu dogodile; ono što bi vrlo vjerojatno išlo u bonus materijal (tonske probe, dogovori s glazbenicima, ideje i pregovori o pojedinim izvedbama, snimanje filmskih segmenata za video zid, razgovori s pratećim bendom i plesačima...) ovdje je razvučeno u dugi format i posloženo tako da barem donekle funkcionira kao koncertni film, makar u publici bili tek oznojeni denseri, redatelji, snimatelji i nosači kablova.

I to je, ruku na srce, izvedeno vješto, ali će zanimati samo one koji ne očekuju ništa više od virkanja u svijet koji bi im, da nije tragične smrti, vjerojatno većinom ostao zatvoren. Naime, selekcija materijala koji bi se pustio u javnost pod budnim bi okom 'perfekcionista Michaela' bila daleko stroža, a ovako nam ostaje mješavina plesne homoerotike, patetike, naivnosti, biznisa, snova i velikih glazbenih hitova, uz koje ćete tu i tamo i zacimati nogom u sjedalu kino-dvorane.

No ako se nas pita, najbolje posthumno pojavljivanje Michaela Jacksona i dalje ostaje ono u osmoj epizodi 13. sezone 'South Parka'. Vu-hu!