Tuarezi iz pustinje Malija poznati i kao pustinjski rokeri sinoć su održali koncert u Tvornici kulture. Na svom već četvrtom gostovanju u Zagrebu promovirali su najnoviji, peti studijski album 'Tassili'. Heroji pustinjskog bluesa nastali su prije više od 30 godina u izbjegličkom kampu u Libiji, no nakon sve češćih nastupa diljem svijeta postaju miljenici kritike i publike željne autentičnog world music izraza u fuziji s indie rock glazbom. Neposredno pred koncert dali su ekskluzivni intervju za tportal.hr
Na novom albumu 'Tassili' vratili ste se svojim korijenima i prihvatili se akustičnih instrumenata. Zašto?
Pokušali smo snimati album na što prirodniji način. Boravak na jednostavnom i originalnom mjestu pomogao nam je da dobijemo i jedinstvenu inspiraciju. Zato smo i odabrali samo akustične instrumente.
Album je sniman u vašem prirodnom ambijentu u pustinji. Kako je izgledalo samo snimanje i što vam je zadavalo najviše problema pri snimanju?
Na kraju je sve bilo vrlo jednostavno. Najvažnije je da ništa od opreme ne zaboraviš. Tradicionalna gostoljubivost puno nam je pomogla tijekom ove naše avanture.
Jeste li zadovoljni konačnim proizvodom odnosno albumom ili mislite da je moglo biti bolje?
S umjetnikove strane gledano, nikada to nije do kraja gotovo. Neke smo ideje zadržali za sljedeću priliku.
Na albumu ste ugostili Nelsa Clinea iz grupe Wilco te Tundea Adebimpea i Kypa Malonea iz grupe TV on the Radio. Vi ste prije spomenute suradnje prvi otkrili njih i njihovu glazbu ili oni vas i vašu glazbu?
Kyp i Tunde su nam se sa svojim iskustvom pridružili kako bi svirali našu muziku. Otkrili smo to u zajedničkom nastupu na Coachelli.
Koliko je grupa Tinariwen dobila njihovim gostovanjem?
Zadovoljstvo u druženju i lakoću kojom su nam pomogli da pristupimo različitoj publici i omogućimo im da slušaju naš glazbu.
Grupa Tinariwen vrlo je često u karijeri mijenjala članove. Koliko ste time dobili, a koliko izgubili i zbog čega ste toliko često mijenjali glazbenike?
To je potpuno prirodno! Tijekom 30 godina karijere grupa Tinariwen je svirala sa mnogobrojnim glazbenicima.
Grupa Tinariwen je osnovana u izbjegličkom logoru u Libiji 1979. godine. Kako gledate danas na previranja u Libiji i odlazak Gadafija s vlasti?
Jako se bojimo za libijski narod. Danas je u svijetu vrlo teško znati tko je najviše kriv! Svatko mora sagledati svoje greške. Što NATO ima tražiti u Libiji? Ako to nije nafta, onda je novac. Svjetske institucije nisu baš na dobrom putu! Što mislite, zašto svi trče za novcem?
Malijska pjevačica Rokia Traore je u intervjuu za tportal.hr prije nekoliko godina na pitanje što je to u glazbi Malija što toliko očarava publiku sa svih strana svijeta odgovorila kako misli da ljude sa Zapada vašoj glazbi privlači to što u njoj čuju blues, ali i da tradicionalno imate vrlo kvalitetno obrazovanje kad je riječ o žičanim instrumentima i perkusijama. Koji biste vi razlog naveli kao glavni zbog kojeg iz Malija dolazi velik broj svjetski priznatih glazbenika kao što su Salif Keita, Rokia Traore, Habib Koite, Ali Farka Toure, Amadou and Mariam kao i Tinariwen?
Mnogo različitih kultura, plemena i okoliš, kao i sama tradicija u međusobnim odnosima.
Na početku vaše karijere ste kao uzore isticali zapadnoeuropske i američke glazbenike: Santanu, Dire Straits, Led Zeppelin, Boba Dylana, Jimija Hendrixa itd. Postoji li među današnjim glazbenicima i izvođačima netko tko vas je posebno privukao svojom glazbom i kreativnošću?
Ne volimo pričati o utjecajima glazbenika koje slušamo posljednjih desetak godina. Naravno, volimo svu iskrenu muziku.
U više ste navrata već nastupali u Zagrebu. Pamtite li Zagreb i svoje dosadašnje nastupe po kakvoj specifičnosti?
Uvijek po vrlo ugodnoj publici i njihovom interesu za autentični način života.
