Svi su se obrušili na novinarku Mirjanu Hrgu zbog načina na koji je sinoć, u sklopu svojeg predizbornog intervjua, razgovarala sa Zoranom Milanovićem. Istina, novinarski bi se moglo štošta prigovoriti pitanjima koja mu je postavljala. No način nije bio ništa mnogo drugačiji od većine intervjua koje u predizborno vrijeme, u kratkom formatu, vode svi
Priznajem, ni meni se nije svidio intervju koji je Mirjana Hrga sinoć na RTL-u vodila sa Zoranom Milanovićem. Iako razgovori novinara s političarimanikako ne bi trebali biti prijateljski, ugodni i srdačni (pogotovo kada je riječ o hrvatskim političarima, koji bi s radnim rezultatima svugdje u poslovnom svijetu završili na disciplinskoj komisiji, ako ne i na cesti, s radnom knjižicom u zubima) - no ovaj je bio neugodan na nekakav pogrešan način.
No za razliku od većine kritičara po društvenim mrežama i internetskim forumima, moram priznati da meni nije smetalo to što Hrga prekida Milanovića i što, da po sjećanju citiram neke od komentatora - 'razgovara s njim na način koji nije primjeren razgovoru s možebitnim premijerom'. Ma, hajdete! A što bi trebala? Obraćala mu se s 'gospodine Milanoviću' i govorila mu Vi, a ne džezba, Zoka, nije se derala i nije ga vrijeđala. Prekidala ga je? Pa što? To radi i Mislav Bago pa mu svi aplaudiraju kao izvrsnom i beskompromisnom novinaru. Ako imaš petnaestak minuta za intervju s političarem u predizbornoj kampanji, moraš ga prekidati jer taj bi inače razvezao do fajrunta. I zato ne, ne mislim da je Hrga učinila išta loše u načinu ophođenja prema Milanoviću. Dobio je onoliko poštovanja i uvažavanja koliko i zaslužuje - možda i više. Jer ona se njemu barem nije obraćala s 'EJ!', što on njoj jest, kao da se dovikuje s brda na brdo glede ovčarskih djelatnosti u kamenjaru.
Ono, međutim, zbog čega je taj intervju bio 'neugodan na pogrešan način' ili, da budem preciznija - jednostavno loš - nije bilo ponašanje Mirjane Hrge, nego jednostavna činjenica da Mirjana Hrga baš i nije bogznakakva novinarka pa se od jednog trenutka (taj se trenutak čak može otprilike locirati negdje poslije desete minute razgovora) zapiknula na smiješna i besmislena pitanja, sve ono vrijeme koje je uštedjela prekidajući sugovornika trošeći na gluposti. Kakav ste vi to socijaldemokrat koji jede jastoge, vaši suradnici su koristili službeni Thule, trle-mrle. S pitanjem o tome što bi Milanović napravio da mu dođe Bill Gates i tresne sto milijardi dolara na stol bolje da i ne započinjem, no zgodno je, kad smo već kod Billa Gatesa, pripomenuti kako je Milanović u jednom trenutku započeo priču o 'slučaju s Microsoftom u Irskoj i 13 milijardi eura poreza' pa se na to još jedanput nadovezao kada je Hrga spomenula Billa G. - a da ni on ni Hrga nisu ispravili netočan podatak - nije, naime, riječ o Microsoftu, nego o Appleu. U redu, nije naročito važno, ali kada se već razbacujemo jastozima, Thuleom i sličnim detaljima, možda ne bi bilo zgorega biti upućen u točne podatke o najvećoj poreznoj kazni u povijesti Europe.
Sve u svemu, bio je to jedan loš i iritantan intervju, ali NE zbog Hrgina ponašanja, nego zbog dobrog dijela Hrginih pitanja, koja su jednostavno bila besmislena. Ako je pak ičije ponašanje bilo iritantno, bilo je to Milanovićevo ejkanje, ponovno kopanje po vojnim liječnicima i slične, uobičajene stvari za bivšega premijera, koji i prečesto u javnosti ima gard kao da upravo vodi raspravu na nekom supersvađalačkom internetskom forumu. Odavno sam rekla, a ponovit ću još jedanput - iako im se ideologije (navodno) razlikuju, Milanović svoj 'talent' za javno komuniciranje, aroganciju i sklonost da svako malo ispali nešto što se idealno može iskoristiti za radijski jingle dijeli s jednim drugim poznatim hrvatskim političarom. Franjom Tuđmanom.