Ne bez razloga, novi film Paula Greengrassa, nekadašnjeg motovunskog pobjednika ('Krvava nedjelja') koji je u međuvremenu svjetsku slavu stekao filmovima o Bourneu, priziva u sjećanje ovogodišnjeg oskarovca 'Narednika Jamesa' od kojega se razlikuje u jednoj temeljnoj stvari - propituje ulogu američke vojske u Iraku
Dok redateljicu Katryn Bigelow nije na direktan način privuklo istraživanje ispravnosti američke vojne politike prema Bliskom istoku, ta tema osnovna je preokupacija Greengrassove 'Slobodne zone'.
Redatelj nemilosrdno provocira američku publiku podastirući joj film teze, i to teze koju mnogim zagovornicima američke intervencije u Iraku nije lako progutati. Ključna premisa Greengrassovog djela – da je američka vojska falsificirala informacije o iračkom oružju masovnog uništenja te osigurala američkoj politici lažni povod za krvavi rat ra naftu i bogatstvo – nije nužno novost (film je utemeljen na knjizi 'Carski život u smaragdnom gradu' Rajiva Chandrasekarana, bagdadskog dopisnika Washington Posta, koja je objavljena 2006. godine), no za mnoge je ona silno provokativna.
Matt Damon tumači ulogu američkog vojnika koji u Iraku ima zadatak pronaći skriveno Sadamovo oružje masovnog uništenja, no nijedna lokacija na kojoj bi se, prema informacijama vojne obavještajne zajednice, ono trebalo nalaziti nije točna. Vrlo brzo pravdoljubivi vojnik shvaća da nešto nije u redu, a nakon što se otvoreno sukobi sa svojim nadređenima sam kreće istražiti izvore misteriozne vojne dokumentacije.
Greengrass ne samo što se obrušava na američku administraciju, nego i na medije koji nekritički objavljuju informacije koje im servira vojska legitimizirajući laži i senzibilizirajući čitatelje na državnu politiku, ma kakva ona bila. Uvjerljivim scenama uličnih borbi na ulicama Bagdada, snimljenim tipičnim Greengrassovim stilom s kamerom iz ruke u pseudodokumentarnom stilu, te atmosferom paranoje i straha koju kreiraju političke spletke, mutni interesi i predstave za javnost, 'Slobodna zona' uzdiže se visoko iznad holivudskog prosjeka. Temom koju obrađuje, za američku publiku ovaj film je vjerojatno značajniji i od 'Narednika Jamesa'.
Greengrass svoje teze servira nedvosmisleno i jednostavno, čak pomalo brutalno, u stilu dokumentaraca Michaela Moorea. Jedina ozbiljnija zamjerka mogla bi se uputiti na račun scenarija koji, nažalost, na trenutke djeluje pomalo nategnuto i neuvjerljivo.
