Plavokosa Honey Ryder (Ursula Andress) polako izlazi iz tirkiznog mora u bikiniju boje pijeska. Široki pojas na bokovima s okačenim nožem naglašava njezine savršene proporcije, a s obale promatra mladi James Bond (Sean Connery) u svijetloplavoj majici koja ističe njegov muževni torzo... To je scena iz 'Dr. Noa', prve ekranizacije jednog romana Iana Fleminga iz 1962., pri kojoj ni jedan gledatelj filmova o britanskom tajnom agentu 007 nije ostajao ravnodušan. U vrijeme kada se na filmskom platnu vrlo sramežljivo pokazivala golotinja, švicarska glumica je u oskudnom bikiniju preko noći postala seks-simbol šezdesetih (umjesto Andress, Amerikanci su je zvali Undress, tj. Neodjevena), a tajni agent 007 kultni junak.

James Bond je ušetao u povijest kinematografije prije pola stoljeća, uoči buma prekooceanskih komercijalnih letova, početaka Beatlesa, potrošačkog procvata i Cadillaca, pilule protiv začeća, dolaska na scenu mladog J. F. Kennedyja i prvih američkih astronauta pokazujući publici kako život može biti uzbudljiv i raskošan. 'I pola stoljeća nakon premijere, sa snimkama tropskih vodopada i azurnih obala Jamajke kao okvira za modernističku fantaziju o vječnom neženji-zavodniku nevjerojatnih sposobnosti, 'Dr. No' je i danas fantastično moderan, duhovit i vizionarski snažan', piše David Kamp u magazinu Vanity Fair.

Ali Bondov put do velikog ekrana za njegova literarnog oca Fleminga bio je posut holivudskim trnjem, sve dok dvojica gotovo nepoznatih producenata te 'nebrušeni dijamant', kako su zvali nepoznatog ili jedva poznatog Seana Conneryja, nisu snimili 'Dr. Noa' otvorivši put franšizi vrijednoj pet milijardi dolara i impresivnom nizu od 23 snimljena Bondova filma.

Iako se početkom šezdesetih u knjižarama već pojavio Flemingov sedmi roman 'Goldfinger', tajni agent još nije bio stigao do velikog platna. Prvi autorovi dogovori s producentom Irvingom Allenom završili su Allenovom primjedbom da 'romani nisu dovoljno dobri ni za televiziju'. Pedesetih je u dva navrata pregovarao s američkom TV o ekranizaciji prvijenca Casino Royale, najprije s NBC-ijem o TV-seriji 'Zapovjednik Jamajke', potom sa CBS-om o mini seriji baziranoj na Bondovim pustolovinama, ali u oba slučaja nije snimljena ni pilot-epizoda. Godine 1954., CBS je ipak snimio anemičnu adaptaciju 'Casina Royale' prekrstivši britanskog tajnog agenta u amerikaniziranog Jimmyja Bonda. Prava za književni prvijenac na kraju je otkupio glumac Gregory Ratoff, ali je ovaj iznenada umro, nakon čega ih se domogao Ratoffov agent ustupivši ih holivudskom maheru Charlesu Feldmanu da u vrijeme najveće bondomanije 1967. snimi parodiju s Davidom Nivenom, Peterom Sellersom i Woodyjem Allenom. Tek mnogo kasnije prava za 'Casino Royale' došla su u ruke nasljednika franšize te je 'pravi' 'Casino Royale' s Danielom Craigom snimljen u sljedećem mileniju 2006. godine.

U dugom traženju i pregovorima, Fleming se u holivudskoj 'prevarantskoj vreći buha', zaustavio na producentima Harryju Saltzmanu i Albertu zvanom Cubby Broccoli, koji su 1962. snimili 'Dr. Noa' s budžetom od milijun dolara. Bio je to vrlo skroman novac, danas nezamislivo sitan u odnosu na 150 milijuna potrošenih za 'Skyfall' i 'Zrno utjehe' koje je progutalo 200 puta više. I dogodilo se čudo. U prvih nekoliko mjeseci, 'Dr. No' je samo u Velikoj Britaniji zaradio dvadeset puta više od uloženog novca, a nakon 'Iz Rusije s ljubavlju' (1963.) i 'Goldfingera' (1964.) bondomanija se razmahala punom snagom. Ne samo stoga što su filmovi bili silno zabavni, nego i zato što su za običnog gledatelja značili pogled u budućnost. Dok je samo dva posto Amerikanaca putovalo međunarodnim zrakoplovnim linijama, Bond je letio privatnim avionima, što je tada bio nepoznat pojam, vozio nezamislivi Aston Martin DBIII, za doručak naručivao kulinarsku avangardu 'zelene smokve, jogurt i kavu, jako crnu' i nosio savršeno krojena odijela.

Ali ni Bondova elegancija, ni fine manire nisu pale s neba, jer je 'nebrušeni dijamant' tek trebalo izbrusiti. Za ulogu Bonda u igri su bili provjereni Cary Grant, Rex Harrison, Trevor Howard i mladi Roger Moore, a Fleming inzistirao na Davidu Nivenu, ali je izabran nepoznati i 'sirovi' Škot Sean Connery, sin kamiondžije i kućne pomoćnice iz Edinburgha, bivši zidar, laštitelj mrtvačkih kovčega, raznosač mlijeka i bodibilder. Producent Broccoli odbacio je Moorea zbog 'slatkaste face', a Flemingov je favorit po mišljenju većine za robusnog agenta bio suviše žgoljave konstitucije. Tako je trebalo Conneryja naučiti da nosi odijela i elegantno koristi pribor za jelo, što je bio zadatak Bondova kostimografa Anthonyja Sinclaira i režisera prva tri Bondova filma Terencea Younga, koji ga je odvodio na večere u otmjene restorane. Jedno je vrijeme kolala apokrifna priča o tome kako je Connery spavao u Sinclairovim unikatnim odijelima, ne bi li se lakše navikao na njih kao na drugu kožu.

Dok su neki tvrdili da je tajni agent 007 Flemingova fantazija o sebi samom, autor je objašnjavao da je Bond spoj svih tajnih agenata i komandosa upoznatih u Drugom svjetskom ratu za vrijeme njegove službe u britanskoj Mornaričkoj obavještajnoj diviziji. Nakon rata zaposlio se kao menadžer inozemnih izdanja novinske kuće Kemsley što mu je omogućilo da svaku zimu provodi na Jamajci. Jamajka mu se uvukla pod kožu još u ratno vrijeme, kada je tamo došao na prvi tajni zadatak te je na zapadnoj obali kasnije izgradio kuću i u njoj od 1961. producirao jedan roman godišnje. Ali kako je iz jamajkanskog utočišta dospio do jedva poznatog filmskog producenta Saltzmana, židovskog imigranta iz Quebeca koji se uoči rata preselio u SAD i pokušavao probiti u filmskom biznisu?

Odgovor nije znala ni Saltzmanova kći Hilary, sve dok se 2003. nije odlučila iz Los Angelesa preseliti u očev Quebeck. Sređujući papire i kanadsku putovnicu, kanadska vlada je od nje zatražila dokumente američkih vlasti koji dokazuju razloge očeva preseljenja u SAD. Nakon dvije maratonske godine urgiranja i pisanja molbi State Departmentu, dobila je potreban dokument, a s njime i bonus: papire koji dokazuju da je prvih godina rata radeći u Kraljevskim kanadskim zračnim snagama, Harry Saltzman istodobno radio za američki Ured za ratno informiranje, točnije u Uredu za psihološko ratovanje, odlazeći na zadatke u prekomorske zemlje. Pišući o 50. obljetnici filmskog Jamesa Bonda, dokumente je ovih dana ekskluzivno objavio magazin Vanity Fair. Hilary Saltzman tek je sada shvatila otkuda očeva fascinacija špijunskim filmskim žanrom i zašto je Fleming našao zajednički jezik s ocem i Saltzmanovim partnerom Broccolijem. I sam Broccoli u ratu je bio zastavnik u Američkoj ratnoj mornarici i autor emisija za vojsku, a ni drugi nisu birani slučajno: režiser Terence Young je u Drugom svjetskom ratu bio tenkovski zapovjednik Irske garde, a pisac scenarija Richard Maibaum voditelj Američkog vojnog ureda za ratni film pa se oko 'Dr. Noa' okupila ekipa ratnih veterana, dobro upućenih u tajne tajnih službi.

'Dr. No' je probio filmski led, ali je 'Goldfinger' 1964. bio uspjeh iznad svih očekivanja, film koji je najbrže u povijesti punio kinoblagajne, 'najbondskiji' od 23 snimljena, slijedeći formulu što više djevojaka, još više egzotičnih lokacija i jurnjava Astonom Martinom opremljenim rezačem guma, mašinkama i sjedalima za izbacivanje, a sve uz sjajnu interpretaciju uvodnog songa Shirley Bassey.

Ian Fleming nije dočekao londonsku premijeru Goldfingera. Umro je u 57. godini, mjesec dana ranije, u trenutku kada je filmski tajni agent 007 zasjenio literarnog postajući ne samo popularni filmski lik, nego ikonom zapadnjačke kulture. Connery se tijekom godina umorio od bondovskih godina tvrdeći da je sedam filmova koliko ih je snimio, celuloidna konfekcija koja se njega malo tiče te na pitanje što misli o 007, 'izbrušeni dijamant' kaže: 'Uklonite egzotiku i što vam ostaje? Dosadni, prozaični engleski policajac.'

Novi film o Jamesu Bondu 'Skyfall' dolazi u kina 1. studenoga. Ovo je šesti film o Jamesu Bondu u kojem je partner Heineken - prije filma 'Skyfall' ova dva globalna brenda surađivala su u filmovima 'Tomorrow Never Dies', 'The World is Not Enough', 'Die Another Day', 'Casino Royale' i 'Quantum of Solace'.