O svom porođaju i majčinstvu, glumica i scenaristica Jelena Veljača nerijetko je do sada već pisala u svojim kolumnama. U svojoj posljednjoj za Jutarnji list otkrila je što je trenutno muči.

'Prije nego što sam postala majka, da, potajno sam se divila ženama koje su se u parlament vraćale nekoliko tjedana nakon poroda, s djetetom na sisi, s djetetom u marami, s djetetom u rukama. Divila sam im se, naravno, jer sam imala dosta dobru intuiciju o tome kako ću i sama jednog dana voziti dijete usred vjetrovitog dana na posao, i moliti da mi se u ured, uz monitor na kojem pravim live stream snimanja, unese i kinderbet. Divila sam se i samohranim majkama koje su kombinirale posao i majčinstvo same ili uz plaćenu pomoć', napisala je.

Objasnila je da nije u stanju napisati kolumnu ako Lena ne ode u šetnju s tatom. Neobično je teško, kaže, u današnjem društvu pobjeći od kulta materinstva koji je plaši čak i više otkad je i sama mama. Objasnila je kako se divila ženama koje su sve to uspjele, ali kad se našla usred tog vrtloga koji je, ističe, sama odabrala, osjeća se rastrganijom nego ikada.

Napisala je kako je na rubu nervnog sloma jer si ne može oprostiti što nasmijanu curicu koja svojim gugutanjem oponaša grlice ostavlja i hita u Jadran film.
'Na tren se tamo, u svom uredu koji još miriše na novu farbu za zid i ljepilo za tepisone, osjetim dobro, osjetim kao ja, a onda opet krene panika: kakva sam ja to mater koja se osjeća dobro kad nema bebu zavezanu Tarzanovom lijanom oko struka? Naravno da zapravo nema točnog i dobroga, i da će vjerojatno obje opcije završiti tako da će vam kći jednog dana zamjeriti ili što ste previše visili nad njom, ili što vas nije dovoljno bilo. No, kako sebi unaprijed oprostiti, kako biti majka bez prevelike grižnje savjesti?' ističe Jelena.