U Hrvatskoj je štošta toga moguće – na primjer, upaliti radio u pola bijela dana i čuti domaći hip hop, necenzuriran i gol kao od majke rođen. Stokin 'Pizdomehaničar' nije jednom bio pušten u doba ručka, bez ikakve cenzure i(li) intervencije u 'sporni' lirski dio ovog domaćeg rap klasika. Doduše, nekada davno, u doba crvenih knjižica i poreza na šund, pazilo se i na takve stvari, a bendovi poput Azre, ma koliko slovili za hitmejkere mainstreama, držali su se podalje etera svakoga puta kada bi se u pjesmi pojavile nepoželjne, 'prljave' riječi, poput Štuliću omiljene 'kurve'. Doduše, 'Kurvini sinovi' također su se držali podalje etera iz nekih drugih razloga, vezanih uz interpretaciju ostatka politički sporne lirike, no Azra je djeci u osamdesetima, između ostalog, ostala u sjećanju kao 'bend koji psuje' – trebalo je odrasti kako bi se shvatilo i zašto psuje.

Društva odrastaju zajedno s ljudima, a puno se toga promijenilo do danas, kada i jedan Edo Maajka može progurati pokoju prostu riječ u prime time; no stvari se mijenjaju i u SAD-u, čiji su zakoni kontrole zemaljskog televizijskog i radijskog programa definirani rigidnim američkim puritanizmom; satelitski, kablovski i Web prostor ipak je izvan dosega vlasti i kontrolnog tijela za 'pristojnost' zvanog Federal Communications Commission. Kontrola tradicionalnih američkih medija očita je ne samo po tome što svaka pjesma s iole provokativnijim tekstom dolazi u prodaju u dvije verzije (jedna cenzurirana za radio i televiziju, a druga izvorna, za klupsku i ostalu nekontroliranu uporabu), već i po velikim novčanim kaznama koje spomenuti FCC nabija svakom kome se 'omakne'.

Kao što primjećuje Jon Pareles u New York Timesu, čak tri Top 10 hita na nedavnim inkarnacijama top ljestvica pop pjesama imali su ne samo pokoju usputnu ili dvosmislenu psovku ubačenu za titranje buntovnički nastrojenih tinejdžera, već naslove i cijele cjelcate refrene izgrađene oko tekstova koji se po postojećim zakonima za regulaciju američkog medijskog prostora ne smiju vrtjeti nigdje, na televiziji, radiju pa čak ni prepisivati u dnevnim novinama. A sva tri hita odlučila su se na uporabu iste, čuvene riječi složene od četiri slova, koja je postala jednim od najvećih verbalnih izvoza anglosakonske kulture, toliko 'utjecajnom' da je Steve Anderson 2005. o njoj čak snimio i istoimeni dokumentarni film – pogađate, govorimo o riječi FUCK.

Cee Lo Green poručio je jasno i glasno 'Fuck You' u najvećem hitu svoje karijere, a ne samo da pri tome nikoga nije previše sablaznio, već su ga nominirali za Grammy. Doduše, nominaciju su na televiziji predstavili kao 'Pjesmu koju također znamo i kao 'Forget You'', baš kao što i ostali izvođači pop scene, ohrabreni time da mogu i sami biti 'zločesta djeca' etera, svoje neočekivane provokacije uvijek donose zapakirane i u pitomijoj verziji. Tako je Pink svoj hit 'Fuckin' Perfect' na mjestima na kojima nije smjela 'provocirati' prodavala jednostavno kao 'Perfect', a čak se i jedan Enrique Iglesias odjednom odlučio otarasiti imidža mlakonje koji zabavlja 10-godišnjakinje sklone predseksualnom obožavanju sterilnosti pa je snimio 'Tonight (I'm Fucking You)', pjesmu čiji je naslov na prvi pogled bliže izričaju jednog Snoop Dogga od prije pet do deset godina, nego pjevaču koji je osvojio simpatije imidžom poželjnog zeta. No za svu djecu i sve majke koji ne žele razbijanje balona iluzije, Enrique ima i zamjenski naziv, s prigodnim zamjenskim stihovima, u kojima je 'fucking', kako to već uvijek bila u ovom kontekstu, zamijenjen s riječi 'loving'.

'Kao pop ljubavnik, gospodin Iglesias je odlučio da će mu vulgarnost donijeti više obožavatelja nego što će ih otjerati. To je jeftini trik koji je upalio (usto je objavio i spot snimljen u striptiz klubu, zajedno s toples ženama u kavezu)', piše Pareles, podsjetivši nas da razlog nije samo pomak moralnih koordinata današnjeg zapadnog društva, nego i tehnološki definirano širenje izričaja internetske ere, u kojoj novi kanali emitiranja (poput YouTubea i iTunesa) samo čekaju 'ugostiti' ono što tradicionalni zakoni televizije i dalje ne dopuštaju. Zbog čega, na kraju krajeva, toliki sadržaj i bježi s reguliranih malih ekrana na slobodne monitore. Šok garantira viralnost; viralna priroda videa garantira milijunske brojke pregleda, koje svaki pošteni biznismen može pretvoriti u milijunske brojke na bankovnom računu.

A ozloglašeni FCC, koji će vas u tradicionalnim medijima opako globiti za svaki ispucani 'fuck', u novim medijima jednostavno nema nikakvu moć. No čak i tamo gdje ima, u 2011. godini neće raditi probleme kao što je radio do prije svega nekoliko godina. Pitajte samo Melissu Leo, koja je ove godine ušla u povijest nakon što je mrtvo hladno ispucala svoj 'fuck' na dodjeli Oscara – i ostala živa.

Pop glazba prošla je uistinu svašta – Kingsmen su zbog 'Louie, Louie' šezdesetih bili pod istragom FBI-ja, Stonesi su morali mijenjati naslov 'Let's Spend the Night Together' u 'Let's Spend Some Time Together' tijekom televizijskog nastupa, Princeov 'Erotic City' bio je zabranjen na američkom radiju tijekom devedesetih... A onda je era modernog hip hopa promijenila sve, do te mjere da jedan Enrique Iglesias pokušava obaviti svoj 'kulerski rebranding' istim oružjem koje su potezali svi na potezu od Beastie Boysa do 50 Centa

Hoće li onda, nakon što svaka šuša zajaše katalog psovki kao svoj simbol odrastanja i provokacije, upravo pjesme s namjerno 'čistim' jezikom postati provokacija koja će iskakati iz vulgarnosti kao nove norme?

'Da bi bilo učinkovito, psovanje treba oskudnost', piše Pareles, podsjetivši nas da se efekt-šoka gubi onog trenutka kad se, kao u prosječnoj epizodi 'Sopranosa' ili na Eminemovom albumu, isto to psovanje pretvori u toliko običnu stvar da je prihvaćamo kao tek nešto više od interpunkcije.

Iako, danas kada se čak i bendovi zovu !!!, ni interpunkcijski znakovi nisu što su nekada bili...