Tri godine nakon iznimno zapaženog prvijenca 'Glad', za koji je u Cannesu dobio nagradu za najbolje debitantsko ostvarenje, engleski likovni umjetnik McQueen 'Sramotom' potvrđuje potencijal jednog od najzanimljivijih filmaša koji su se pojavili na svjetskoj sceni u posljednjih nekoliko godina.

Michael Fassbender - koji je upravo nastupom u prethodnom McQueenovu djelu prvi put privukao pažnju šire javnosti i otada mu je karijera u neprekidnom uzletu – ovog puta tumači Brandona, uspješnog mladog menadžera ovisnog o seksu. Vrlo često se viđa s prostitutkama, kao neodoljivi šarmer s lakoćom osvaja žene za kratkotrajne avanture, na poslu i kod kuće puno vremena provodi na pornografskim web stranicama, a u njegovu svakodnevnu rutinu ulazi i višestruko samozadovoljavanje. Iznenadan posjet njegove nestabilne sestre Sissy (Carey Mulligan) proizvest će u Brandonu unutarnje konflikte te će njegova ovisnost naposljetku potpuno izmaći kontroli. 'Sramota' je uglavnom virtuozno režiran film: McQueen je majstor kako dugih kadrova, tako i elegantnog orkestriranja sekvencija, a iznimno je vješt i u radu s glumcima. Ipak, na nivou cjeline 'Sramota' nije besprijekorno djelo – McQueen, koji je i suscenarist, neke je ključne stvari priče ostavio nedorečenima, a u nekim momentima nije sasvim dosljedan.

Prikaz središnjeg odnosa Brandona i Sissy u konačnici se pokazuje dosta problematičnim: njihova prošlost očito je ispunjena ozbiljnim traumama, a postoji i niz naznaka da je među njima svojedobno bilo i incesta, no na temelju tih naznaka gledatelj ništa ne može zaključiti sa sigurnošću. Namjerno nerazjašnjavanje njihovog odnosa samo po sebi nije sporan autorski postupak i u nekom drugom kontekstu možda bi pridonosilo intrigantnosti zbivanja, no u ovom slučaju nepotrebno zamućuje stvari. Bio odnos Brandona i Sissy incestuozan ili ne, sasvim je jasna implikacija da razlog zbog kojeg su oboje (svatko na svoj način) duboko oštećene osobe leži u njihovoj prošlosti; zamjerka nije u tome da je McQueen morao naročito detaljno rasvijetliti tu prošlost, ali u ovako postavljenoj priči trebao je dati više odgovora nego što ih je odlučio pružiti.

Zbog toga 'Sramota' nije zaista vrhunsko ostvarenje, ali riječ je o dobrom filmu koji svakako vrijedi vidjeti zbog iznimnog vizualnog stila i karizmatičnog Fassbenderova nastupa.

Psihološka drama s elementima trilera 'U zaklon' drugi je dugometražni film 33-godišnjeg američkog filmaša Jeffa Nicholsa. Središnji je protagonist Nicholsova djela Curtis (Michael Shannon), 35-godišnji građevinac iz američke provincije, dobar muž i otac kojeg odjednom počinju opterećivati uznemirujuće vizije i snovi apokaliptičnog sadržaja. Strahujući od mogućnosti da je od majke naslijedio shizofreniju, Curtis potraži liječničku pomoć, no zastrašujući snovi svakim ga danom čine sve više paranoičnim te se fokusira na obnavljanje i dodatno opremanje obiteljskog skloništa protiv oluje, zabrinjavajući svoju suprugu Samanthu (Jessica Chastain) i otuđujući se čak i od najboljeg prijatelja. Nichols pokazuje impresivnu kontrolu nad pričom, koju izlaže usporenim, ali uglavnom fino odmjerenim tempom (doduše, mora se reći da ne bi škodilo da je film 10-15 minuta kraći), a Michael Shannon iznimno je dojmljiv u glavnoj ulozi. Definitivno, Jeff Nichols autorsko je ime koje treba zapamtiti.