DINO SANTALEZA

'Kad je izašao album, zabrinuo sam se za svoje mentalno zdravlje'

10.12.2015 u 19:59

Bionic
Reading

Labinjanin Dino Santaleza, pokretač i glavni autor grupe Pridjevi, po mnogočemu strši iznad prosjeka domaće pop i rock scene. Neformalan, skroman i zaigran bojama, riječima, simbolima, mirisima i nadasve zvukovljem koje komponira, Dino je s Pridjevima u posljednjih godinu i pol uspio zainteresirati velik dio domaće, ali i strane publike. Ne pamtimo kada je jedan domaći psihodelični rock bend ovako oduševljavao publiku onako kako to čine Pridjevi. Za zvuk benda pored Dina zaslužna je i sjajna postava već iskusnih glazbenika poput pjevačica Nine Romić i Ivane Picek, Erola Zejnilovića na bas gitari, Ivana Levačića na bubnju i Andrije Santre na klavijaturama

Pridjevi sviraju glazbu koju je teško ukrotiti riječima i žanrovskim etiketama, a onima koji ih još nisu čuli najbolje je da se večeras zapute u klub Attack, gdje će bend s početkom u 22 sata održati svoj drugi koncert u posljednjih tjedan dana.

Samozatajnog glazbenika ne privlače mediji i novinari, stoga nije bilo lako nagovoriti ga da odgovori na nekoliko naših pitanja. 'Izgubio sam pet kila ovim intervjuom', rekao mi je kad smo završili.

Ovih dana u glavnom gradu vlada prilična pomama za Pridjevima. Uoči koncerta prošlog petka u Tvornici, do vas su stizale vijesti o rasprodanom nastupu i većem broju ljudi koji su ostali bez ulaznice. Naravno, ovo nije prvi put da zakuhavate takvu atmosferu na zagrebačkim koncertima, no ono što je najsimpatičnije jest činjenica se sve to događa bez posebno osmišljenog PR-a, a takvo što izuzetno rijetko polazi za rukom mladom bendu u ovim vremenima. Kako ti to objašnjavaš?

Izgleda da se ljudima jako sviđa. Nije naškodilo ni što su svi članovi benda poznati po svojim drugim bendovima pa je svako donio svoj dio publike. Mislim da je album u istoj mjeri pop i eksperimentalan, tako da je objedinio raznoliku publiku.

Pridjevi su zaintrigirali publiku odmah po svom pojavljivanju na internetu. Sjećam se tih dana kada je objavljen album na vašem Bandcampu. Možeš li se vratiti u to vrijeme i reći mi kako si se osjećao, koju novu spoznaju ti je dao taj uspjeh?

Kada je album izašao, malo sam se zabrinuo za svoje mentalno zdravlje jer su svi komentirali 'na kakvim su drogama ovi'. Nismo očekivali da će se ljudi toliko zakačiti za Pridjeve. Ja sam se i dvoumio da li da uopće izdamo album, ali su me cure uspjele uvjeriti da nije toliko loš.

Tko bi prije nekoliko godina, kada si tek zakuhavao priču s Pridjevima, mogao očekivati da će ta priča iz 'projekta' nabubriti u punokrvni bend, s članovima koji na pozornici sjajno komuniciraju tijelima, mimikom, glazbom?
Plan je bio samo zabaviti se radeći album i staviti ga na internet. Nije nam bilo ni na kraj pameti da će se to sve pretvoriti u bend, da će album izaći u cijelom svijetu na vinilu i da ćemo rasprodavati koncerte. Bend se sastoji od prilično genijalnih individua s kojma je gušt raditi i slušati ih. Dali su Pridjevima tu novu dimenziju o kojoj sam maštao, ali nisam mislio da je moguća. Nastupamo u različitim sastavima od mojih solo nastupa do šesteročlanog benda i izgleda da su ljudima super te pjesme u bilo kakvoj izvedbi. Najsić!

Nakon vremena uhodavanja i usviravanja, Pridjevi su u zadnjih godinu dana bili u fazi intenzivnijeg koncertiranja. Koliko god bila zanimljiva studijska priča, zaljubljenicima u ovakvu glazbu teško je ne poželjeti live album ili neku sličnu zvučnu memorabiliju. Imate li ideju snimiti live album?

Super bi bilo imati live verziju albuma, jer se koncerti dosta razlikuju od albuma. Nadamo se da ćemo uspjeti to isfurati jednog lijepog dana.

Negdje ste rekli kako uopće ne održavate probe već improvizirate? Ta spontana radost jammanja čuje se na van. Kako je s probama, stoji li još uvijek ta priča?

Probe održavamo ponekad samo da se malo prisjetimo pjesama i to se onda sastoji od toga da odsviramo jednom sve i odemo na cugu. Prije Tvornice smo imali jednu probu i to na stejdžu kluba Attack, tako da će u četvrtak u Attacku biti ekstra opušteno.

Postoje li pjesme i skice za novi album Pridjeva? U kojoj se fazi trenutačno nalazi bend?

Postoji nešto, ali za sada još planiramo silovati postojeći album. Kako sam album radio kao konceptualni, na nastupe gledam više kao na nekakvu predstavu i performans u cjelini nego niz odvojenih pjesama i svaki put je drukčije i nama jako motivirajuće. U planu je napraviti još koji spot, nastupati koliko god možemo i pokušati ne umrijeti od gladi. A novi album, možda ove godine, možda i za dvadeset.

Baviš se i vizualnim dijelom priče, napravio si gomilu zanimljivih psy kolaža koji sjajno pašu uz tvoje paralelne glazbene priče, a i dva animirana spota za Pridjeve. Jesi li samouk i koja je uloga te vrste umjetnosti u tvom životu?

Samouk sam, i svaki novi rad mi je nova lekcija samom sebi. Odnedavno radim i spotove za druge bendove, plakate, gifove, svašta. Za pridjeve je bilo u planu napraviti animirani spot za svaku pjesmu, ali evo otegnulo se malo. Kako je glazba samo jedna od stvari kojom se bavim, super mi je što sam s Pridjevima uspio spojiti sve u jedno. Tako Pridjevi imaju studio, live i animiranu inkarnaciju i drago mi je da je ljudima svaka zanimljiva.

Rođen si na geografski zanimljivom području u kojemu su se križale mnoge tradicijske glazbe, a tu je i neminovni utjecaj talijanske šansone. Na kakvoj domaćoj i stranoj glazbi si odrastao?

Od najmlađih dana sam slušao sve od klasike preko jazza do festivalskih evergrina i soundtracka. Utjecaj Jadrana i istarske ljestvice je neizbježan. Kako u Pridjevima imamo dvije karizmatične cure, bilo je utjecaja glazbenih diva poput Josipe Lisac i Mine ili Sergea Gainsbourga i Leeja Hazelwooda koji su radili glazbu za sve te krasne dame i njihove divne glasove. Volim slušati raznoliku glazbu iz svih dijelova svijeta i sve to sam pokušao ugurati u Pridjeve. Mislim da su Chemical Brothers i Jadranka Stojaković jednako utjecali koliko i Syd Barrett koji se ističe kao očiti uzor.

Tko je u obitelji ili od prijatelja na tebe utjecao i danas utječe?

Utjecao je tata koji je svirao gitaru i bio glazbeni urednik na radiju i moji rođaci koji sviraju i koji su mi kao stariji od mene puštali što je cool. Tako bi mi stari puštao Crosby Stills Nash and Young, a bratić (koji je bio član mog prethodnog benda East-Ra ) bi mi kasnije raznio mozak Blues Explosionom.

U jednom ranijem intervjuu glazbu Pridjeva si opisao kao 'psihodelični world music barok pop', mislim da je to najtočnija 'etiketa'. Novi psy rock val koji već godinama bruji svijetom, a pomalo i našom regijom, ima korijena u besmislu i zamoru društveno-političkog uređenja, ali i prevlasti tehnokracije. Ljudi čeznu za analognim vremenima, organskim zvukom, prirodom i bijegom u imaginarne svjetove. Što ti misliš o procvatu ovakve glazbe?

Pa mislim da je oduvijek postojao taj pravac, ali sada su se istomišljenici lakše povezali preko interneta pa se bendovi i publika lakše pronalaze. Što se tiče našeg albuma, htio sam da nije ama baš nikako povezan sa stvarnim svijetom. Uopće ne pratim što se događa oko mene što se tiče društveno-političkog stanja i većina ljudi s kojima se družim se pokušava ograditi od toga i uživati u životu. Kad slušam glazbu, očekujem da me odvede na neko drugo mjesto, usreći me i utješi i to sam htio postići s Pridjevima. Nema mi smisla da pjevamo dolje vlada ili da je trava super, to već svi znaju i ne mijenja se ništa. Ljude treba podsjetiti da je bitna samo ljubav pa će se sami iz gusjenica pretvoriti u leptire i dijeliti tu ljubav dalje. Dođite u Attack po jedan ljubavni šamar!

Odnedavno si se iz Labina doselio u Zagreb? Što se za tvoj život i glazbu promijenilo? Koji su bili glavni motivi preseljenja? Kakav je tvoj Zagreb, koja su tvoja omiljena mjesta u ovom gradu?

Došao sam da bih muzicirao s bendom. Nije se promijenilo puno osim što sam upoznao puno divnih talentiranih ljudi i što mi je more daleko. Omiljeno mjesto u gradu mi je moj krevet.

Ovih dana u Labinu je promovirana Panphonia Istriana 3 – Istarsko mnogozvučje. Riječ je o multimedijalnom projektu revitalizacije dijalektalne i glazbene baštine Istre na kojemu godinama radi Tamara Obrovac. Kako ti vidiš cijelu tu priču i svoju ulogu u njoj? Po čemu je labinska čakavica za tebe kao glazbenika interesantna?

S projektom East-Ra snimio sam album na labinskom dijalektu i Tamara me kontaktirala da sudjelujem na njenom projektu jednom pjesmom. Istra ima puno ludih narječja i nekad se i susjedna sela slabo međusobno razumiju ha-ha. Super je to što postoje ti DVD-ovi jer sve manje ljudi govori tim čudesnim jezicima. Kad govoriš na dijalektu i radiš glazbu, prirodno je i da propjevaš na tom jeziku. Zahvaljujem se Tamari što me pozvala jer sam prije toga bio odlučio da sam gotov s muzikom i nakon druženja s njom sam ustvari zabrijao opet i od toga su se izrodili Pridjevi.