Nažalost, film redatelja Joea Wrighta niti je intrigantan kao Herzogov niti je zabavan kao Leejev. 'Hanna' je vrlo pretenciozni akcijski triler i vrlo nedosljedna bajka s elementima tinejdžerske drame. Taj neuspjeli brak rezultat je ambicija Joea Wrighta, redatelja koji se proslavio hvaljenim ekranizacijama 'Ponosa i predrasuda' i 'Okajanja', koji je Hannu zamislio kao akcić s mozgom, a snimio je drugorazrednu dramu koja puno više iritira no što potiče na razmišljanje.

Posudivši motive iz čitavog niza filmova, od 'Leona profesionalca' do 'Kick-Ass', 'Hanna' je priča o tinejdžerici koja zajedno s ocem živi u ledenoj pustoši na sjeveru Finske, daleko od civilizacije, gdje se obučava za profesionalnog ubojicu. Okrutne metode ubijanja hladnim oružjem te vlastitom snagom i spretnošću vrlo će skoro poslužiti mladoj Hanni, koja se nakon godina života u izolaciji odluči pokušati započeti 'normalan' život u stvarnom svijetu. Naime, iz neobjašnjivih razloga Hanna uoči odlaska u civilizaciju o lokaciji dosadašnjeg skrovišta alarmira američku tajnu službu, odnosno demonski zlu agenticu Marissu Wiegler koja patološkom opsesivnošću progoni nju i oca...

Nakon gotovo idiličnih prizora snježne pustinje, Wright nam nudi akcijske sekvence režirane spotovski, uz korištenje stroboskopskog efekta, koji vizualno možda i jest atraktivan, no istovremeno poprilično iritira. U kombinaciji s nezanimljivim likovima (uz iznimku Hanne koju više nego solidno glumi Saoirse Ronan) i brojnim dramaturškim nelogičnostima priča o neobičnoj djevojčici koja neuspješno pokušava ostvariti normalno djetinjstvo teško se može nazvati obaveznim ljetnim filmskim štivom.

Najjača karika filma mlada je glumica Saoirse Ronan, koja se već dokazala u Wrightovom 'Okajanju', čija transparentna put i fizička krhkost čine sjajan kontrapunkt njenim ubojitim majstorijama zahvaljujući kojima nas je podsjetila na Umu Thurman u filmu 'Kill Bill'. Atraktivna je i filmska scenografija, osobito lokacije na kojima je sniman Hannin bijeg iz središta tajne službe. Zgodni Eric Bana s lažnim njemačkim akcentom i Cate Blanchett kao robotizirana zločinka nisu ostvarili role za pamćenje. No Wright se može 'pohvaliti' i jednim od najbrutalnijih mizoginih trenutaka u kojemu nam obrazlaže razloge Marissine patološke zloće - ona nikada nije rodila, i to svojom odlukom. Ma sjajno!

Nadamo se da će se sljedeći put Wright ponovo vratiti ekranizacijama cijenjenih drama jer njegov pokušaj poigravanja žanrovskim filmom nije se pokazao osobito dojmljivim.