Je li kapitalizam doista toliko opasan kako sugerirate naslovom novog albuma 'Mein Kapital' spajajući djela Adolfa Hitlera 'Main Kampf'' i Karla Marxa 'Das Kapital'?

Miks te dvije riječi sugerira smrt ideologija u današnjem vremenu. Iza ideologija ostali su samo simboli koji se daju dobro unovčiti, kao i sve drugo. A to je opasno. Kad se sve da unovčiti, onda je sve jeftino.

Na 'Mein Kapitalu' ponovo nitko nije pošteđen. Ni lijevi, ni desni, ni aktivisti, ni vlastodršci, ni opozicija, ni pozicija… Zar je doista sve tako crno da nitko ne radi ništa dobro i korisno ili ste odlučili i dalje pjevati/pričati samo o onim lošim stranama današnjeg društva, unatoč činjenici da svoje pjesme nazivate ljubavnima?

Ja ne pjevam o lošim stvarima, već o stvarima kakve jesu, pozitivnu ili negativnu konotaciju određuje svaki slušatelj za sebe, po svom senzibilitetu, intuiciji, inteligenciji…

Neoliberalni kapitalizam pokazuje svoje lice u Grčkoj. Zakleti protivnici komunizma istražuju zločine iz prošlog stoljeća. Socijalizam doživljava revitalizaciju i preispitivanje svoje svrhe… Istovremeno, civilizacija nije nikada bila u takvoj slijepoj ulici kao danas. U kojem grmu leži zec? Gdje je izlaz po vašem mišljenju?

Civilizacija je u istoj ulici dugo vremena, ali za razliku od vremena otprije trideset godina, danas imamo bezbroj medija koji nam svakodnevno pokazuju sliku svijeta u kojem živimo, umjesto našeg nekadašnjeg idiličnog mikrokozmosa u kojem smo bili zaštićeni crno bijelom slikom stvarnosti koju je oslikavala ideologija u kojoj smo odrastali. Smrt ideologije dovela je čovjeka u 'slijepu ulicu' i tu će ostati sve dok se ne prestane baviti revitalizacijom onoga što nije izdržalo dolazak novog vremena. Umjesto da se bavimo citatima iz 'velike prošlosti', ne bi bilo loše da probamo shvatiti 'malu sadašnjost'. I iza nje će ostati citati.

Hrvatska je nedavno na referendumu pokazala da je milijun i nešto stanovnika Hrvatske odlučilo da smo spremni za Europu. Slažete li se i vi da bi Hrvatska trebala biti dio Europske unije?

Naravno.

Situaciju u BiH je prilično teško definirati, no nije jednostavna. Što je po vašem mišljenju potrebno da bi u Bosni i Hercegovini procvao život i da bi se, u krajnjem slučaju, vi osobno sa velikim zadovoljstvom vratili u rodnu Tuzlu i nastavili funkcionirati kao umjetnik u svom rodnom gradu?

U Tuzli sam funkcionirao jako dobro i imao sve uvjete za ono što radim, kao i u Ljubljani. U Ljubljani sam ostao kada sam upoznao svoju sadašnju suprugu.

Iz Tuzle ste se preselili u Ameriku, da biste se vratili u Tuzlu, ali se ipak odlučujete za život u Ljubljani. Zašto ste se vratili iz Amerike i zašto Ljubljana, a ne neki drugi grad?

U Ameriku sam otišao onako, tako sam se i vratio. Ništa dramatično. A zašto Ljubljana, odgovorio sam maloprije.

Unatoč činjenici koju volite naglasiti - da je jedna novinarka nakon prvog albuma napisala da taj album negira teoriju važnosti produkcije za dobru pjesmu, te ste vi to objeručke prihvatili - ne čini li vam se da bi vaše pjesme i vaša glazba dobili jednu novu dimenziju, možda čak i veću moć i snagu, da ostavite tu činjenicu po strani i prionete produkciji albuma i samih pjesama, te ostavite sirovost za izvedbe uživo?

Ne.

Vaš prvi album '…od trnja i žaoka' objavio je 2004. godine Zdenko Franjić za etiketu 'Slušaj najglasnije'. Uslijedili su 'Mrtvi su mrtvi' 2008. i 'Život je raj' 2010. za Moonlee Recoords, no 'Mein Kapital' poklonili ste publici preko besplatnog downloada. Ne vjerujete više u diskografe i njihovu djelatnost ili vam je jednostavno jednostavnije pokloniti svoju glazbu preko svoje web stranice?

Da, ovako je puno jednostavnije i puno brže dođe do onih koje to zanima, a 'ko želi, uvijek može kupiti fizičko izdanje na koncertima.

Iako ste svoj aktualni album poklonili putem besplatnog downloada, odnosno putem interneta, nema ni jednog vašeg spota na YouTubeu, kao ni zapisa nekog vašeg nastupa. Namjerno ili slučajno?

Ne vidim razloga za spot. Pjesma vam treba inspirirati vlastitu sliku u glavi, a ne da vam slika sugerira kako slušati pjesmu.

Ovih je dana aktualna priča o ACTA-i. Kako vi, kao glazbeni, autor, pjesnik, gledate na zaštitu svojih autorskih prava na internetu i uvođenje ACTE?

Jedini istinski zaštitnici autorskih prava su oni koji kupe CD, a izvođačkih oni koji kupe kartu za koncert. Sve ostalo je legalan reket. Samo je pitanje vremena kad će početi reketirati i internet.

Svojevremeno ste započeli suradnju s Edom Maajkom u grupi Trnokop. Dvije pjesme ugledale su svjetlo dana na njegovom albumu 'Spomen ploča' i izazvale oduševljenje, međutim, vi niste nastavili suradnju. Zašto i ima li nade da Trnopkop jednog dana ipak zaživi?

Obojica imamo dosta svojih stvari koje radimo i nije bilo vremena, a nismo željeli tezgu. Ta dva koncerta koja smo odsvirali, bilo je sve od Trnokopa.

Iza vas je roman 'Na krvi ćuprija' (2005) i 'Enter džehenema' (2009), a ove godine bi trebao izaći i vaš novi roman. O čemu ste pisali u novom romanu?

Novi roman se zove 'Tiket za revoluciju'. Ukratko, priča je o tome kako likovi iz pjesme 'Imam dvadeset i dvije' vide likove iz pjesme 'Revolucionarna lava'. Vedar i zabavan.

'Kuda sestro' je zbirka pjesama koju ste objavili prošle godine. Jeste li zbog svojih pjesama dobili ikakvo priznanje od struke, pritom mislim na pjesničku struku, i jeste li zbog svojih pjesama dobili status umjetnika u BiH?

Dobio sam nagradu fondacije Farah Tahirbegović.

Već 2004. godine nakon prvog albuma '…od trnja i žaoka' počela se širiti priča o vama, vašoj poeziji i vašim nastupima. Od tada je prošlo osam godina i napisano je stotine pozitivnih kritika i recenzija vaše glazbe i umjetnosti koju stvarate. Koliko vam godi takav tretman u medijima i status jedinstvenog umjetnika bez dlake na jeziku, koji govori o stanju u društvu kakvo jest i kamo ide, dok vas Dragaš čak uspoređuje sa Guthryem, Dylanom, Strummerom, Lennonom i Rottenom?

Sa 47 godina godi mi sve lijepo, ali još ljepše je da u tim godinama stvari ne uzimam previše osobno.