Iako se ime legendarnog španjolskog dizajnera Paca Rabannea veže vrlo često uz oskudne kostime jedne od najpoznatijih svemirskih ratnica, Barbarelle, on je u ovom slučaju bio samo pomoćna ruka.

Glavnu riječ vodio je kostimograf Jacques Fonteray, jedan od poznatijih zanatlija svog kova u Francuskoj.

Redatelj Roger Vadmin puno je uložio u scenografiju da bi dobio filmsku viziju 41. stoljeća koja se doima poput interijera nekog psihodeličnog kluba. Isto tako, navedeni dvojac dao si je truda prilagoditi odjeću ili, bolje rečeno, krpice glavne protagonistice upravo toj viziji.

Barbarella se u filmu skidala i oblačila mali milijun puta, a jedni od najupečatljivijih komada odjeće zasigurno su crni korzet s plastičnim otvorima na mjestima gdje se nalaze grudi i trbuh, srebrnim grudnjakom s plaštem te gaćicama s crvenim remenom.

'He'll save every one of us!' kažu Queenovci u naslovnoj pjesmi legendarnog soundtracka, koji je proglašen svemirskom rock operom u filmu u kojem glavni junak od nogometnog igrača postaje superjunak, a zove se Flash Gordon.

Osim muzike koja ga je obilježila, dosta riječi hvale pada na kostime koje je izradio talijanski dizajner Danilo Donati

Ako vam je njegovo ime nepoznanica, treba reći da se radi o kostimografu čiji potpis stoji iza kostima skoro svih Fellinijevih filmova, a dosta često je surađivao i s Pasolinijem. Dobitnik je dvaju Oscara u kategoriji kostimografije za filmove Romeo i Julija  Casanova.

Vrijeme je da se vratimo i na Flasha Gordona. Donati je našao inspiraciju u azijskoj mitologiji i elementima Art Decoa, a osim glavnog junaka, većini gledatelja zapeo je za oko lik princeze Aure koju je odigrala talijanska glumica Ornella Muti.

Mnogi je nazivaju kraljicom SF žanra, a tu su zasigurno pomogle i ponekad oskudne kreacije. Pogledajte malu posvetu princezi velikog obožavatelja s YouTubea.

Kako je Philip K. Dick zamislio Los Angeles 2019. godine poznato je svima koji su pročitali njegovu knjigu 'Sanjaju li androidi električne ovce?'. No velikan filmske režije Ridley Scott pokazao nam je svoju poprilično mračnu distopijsku viziju u filmskom izdanju.

Vječnu tamu, kišu, leteće objekte, košmar na cesti u bilo koje doba i svjetleće reklame prati jedna zanimljiva scenografska linija, a kostimografija se djelomično oslanja na film noir i modu četrdesetih godina prošlog stoljeća, pogotovo u likovima Deckarda i Rachael.

S druge strane, na likovima replikanata kostimografski pristup bio je malo drugačiji. Odmetnike karakterizira odjeća cyberpunk profila, pogotovo u liku Pris (Daryl Hannah) i Zhore (Joanna Cassidy).

Daryl se sama pobrinula za legendarnu šminku, a izjavila je da je inspiraciju našla u filmu 'Nosferatu'. Za fantastičnu kabanicu Zohre bio je zadužen dizajner Charles Knode koji je radio niz holivudskih blockbustera poput Hrabrog srca.

Seksipilni kombinezon i prozirna kabanica ispod koje se vidi sado-mazo kostim skrojeni su za likove koji predočavaju žene iz svijeta podzemlja, upravo kakva je i bila odbjegla replikantica.

Luc Besson imao je specifičnu viziju budućnosti kada se uhvatio režije Petog elementa. Njegov futurizam nije mračan, dapače, jako je šarolik.

Uz prikaze novog vala funkcionalizma u dizajnu interijera, sam Besson zamolio je mnoge dizajnere da kreiraju kostime koji bi pokazali da se moda u budućnosti doista promijenila, za razliku od većine filmova futurističke teme gdje su kostimi kopija današnje mode.

Svi znamo tko je odnio pobjedu u toj utrci, jedan jedini Jean Paul Gaultier, zločesti dečko modnog svijeta, kako ga mnogi nazivaju. Mašta francuskog dizajnera visoke mode vrlo je bogata, što dokazuje činjenica da je za film kreirao ukupno 954 kostima.

Na prvu loptu, kada se prisjetimo samog filma, ukaže nam se lik glavne junakinje Leeloo, odnosno gospodične Mille Jovovich. Vjerojatno to ne bi bilo tako da joj tijelo nije krasio specifični komad odjeće, u ovom slučaju trakice koje su prekrivale ključne dijelove. Na sličnu verziju povodom American Music Awardsa okuražila se Rihanna, ali Leeloo je ipak Leeloo.

Oko filma Matrix pisalo se dosta, ali ne spomenuti ga u ovoj temi, bio bi grijeh. Braća Wachowski već s prvim dijelom trilogije dobili su status generacijsko-kultnog filma, a u opću kulturu urezale su se mnoge njegove scene, reference na njih su nebrojene, a pojam 'bullet-time' postao je enciklopedijski. S tim da ne pričamo o famoznim sunčanim naočalama koje smo tada svi morali imati i Nokijinog modela 8110, u narodu poznatijeg kao 'banana'.

Ono što nas zanima u ovoj temi je odjeća. Glavna kostimografkinja filma Kym Barrett mučila je muku s izbjegavanjem klasičnih modela koji su tipični za SF žanr. Njen glavni cilj bio je dobiti kostime s kojima se publika može poistovjetiti. Upravo to je i postigla.

Ono po čemu ćemo odmah moći prepoznati 'izabranog' je svećenički kaput i neizostavne cvike, a njegovu suputnicu Trinity karkaterizira usko lateks odjelo. Koliko je odjeća iz Matrixa bila popularna, dokaz je činjenica da su u vrijeme kada je film izašao modno tržište preplavile crne kreacije i kožne hlače koje se nisu mogle vidjeti od 80-ih.

Talentirani redatelj Bryan Singer ispunio je sva očekivanja ekranizacijom dogodovština neobičnih mutanata, a posebnu je pažnju posvetio scenariju, koji je u velikoj mjeri ostao vjeran karakterizacijama Marvela, odakle 'X-Men' izvorno potječu.

Louise Mingenbach bila je zadužena kostimografkinja koja je trebala ispuniti Singerove želje u vjernom prenošenju stripovskih kostima na filmsko platno. To joj je većim dijelom pošlo za rukom, ali najviše problema imala je s likom strip-heroine Mystique. Problem je u tome što je glavna glumica Rebecca Romijn trebala šetati ispred kamera kao od majke rođena.

Djelo koje danas vidimo na filmu rad je čak četiriju filmskih šminkera, stotine sitnih komadića silikonske prostetike, puno boje za tijelo i čak devet sati pripreme prije svakog izlaska na filmski seta.

Mislimo da bi se jači spol složio da bi moda u budućnosti trebala izgledati upravo poput Mystique.

Redatelj Joseph Kosinski je prije dvije godine odlučio snimiti suvremenu inačicu Trona, koji je davne 1982. pomaknuo granice u razvoju specijalnih efekata. Kada je Daft Punk uz to najavio izradu kompletnog soundtracka za novu verziju, oči javnosti pratile su svaki korak snimanja i željno očekivale konačni produkt.

Iako film nije dobio dobre kritike, uz izvrsnu glazbu treba spomenuti i zanimljive kostime. Da nije baš jeftino dobiti usku cyber odjeću koja čak i svijetli, dokaz je budžet koji je izdvojen samo za kostimografiju. Radi se o cifri od 13 milijuna dolara, a samo jedan kostim za racera koštao je 60 000 dolara.

Uska 'električna' odijela zapravo su popunjena ugrađenim svjetlosnim trakama, čime se eliminirala potreba za efektima u postprodukciji. Glumcima nije bilo nimalo lako. Budući da su odijela izuzetno osjetljiva, za vrijeme snimanja nisu mogli sjediti, a toliko je vruće u njima da su za vrijeme pauze pomoć tražili ispod cijevi za klimatizaciju.