Medijski gledano, ovih je dana u Hrvatskoj nevjerojatno uzbudljivo. Gotovo da i nema dana bez nekog izvanrednog obraćanja javnosti, bez nekog navodno kolosalnog obrata, gotovo se svaki dan nagađa tko će ostati na vlasti, a tko je izgubiti, prebrojavaju se 'ruke' u Saboru, pokušavaju proniknuti motivi iza pojedinih poteza ili njihova izostanka, raspredaju se priče o mogućoj budućnosti političkih dobitnika i gubitnika... sve u svemu, kriza Vlade RH zasjenila je gotovo sva druga zbivanja u Hrvatskoj i samo još fali da je netko odluči brendirati i prodati turistima kao dodatni sadržaj uz parasailing i utrke na magarcima. Zalijepljeni uz ekrane - kako one televizijske, tako i one računalne i mobilne - građani prate cirkus koji su priredili njihovi na izborima odabrani predstavnici, po tko zna koji put u zadnjih dvadesetak godina stavljajući na čekanje vlastite živote i egzistenciju, nadajući se da će se sve rasplesti u kakvoj-takvoj funkcionalnosti i barem malčice boljoj budućnosti.

Dobar dio tih zbivanja svi pratimo na televiziji, a televizije se u tome snalaze na različite načine. Naš javni servis, uzdanica interesa javnosti, televizija koja bi trebala prenositi sve informacije koje su važne za sve građane, truditi se da dođe do svih relevantnih informacija, da bude nepristrana, odnosno da bude na strani svojih gledatelja i da u njihovo ime nemilosrdno grilla svakoga tko im pokušava 'prodavati bozu' - dakle, televizija kakva bi HTV trebao biti - ni u ovoj situaciji ne ispunjava svoju dužnost baš najbolje. Sklona ideološkom naginjanju na stranu trenutno vladajućih i pod neprekidnim pritiskom tih vladajućih, ovih dana pokazuje znakove panike i rasula. Ne znaju ljudi kome bi se priklonili, za koga bi navijali, koga bi češće pozivali u kontakt-emisije, koga bi povlačili za rukav i pitali za mišljenje... a baš im je bilo krenulo i mislili su da su se fino svrstali i kadrovirali uz pobjednike.

U takvome stanju, koje doista jest posljedica teške političke ovisnosti HRT-a o vladajućima (jer da toga nema, bolio bi ih džon za to tko je na vlasti i kako će to utjecati na njihove poslove pa bi bili u stanju propitkivati sve i svaku situaciju pokušati izvesti 'na čistac') stječe se dojam da HTV-ovci gotovo nevoljko obrađuju teme povezane s krizom Vlade i kao da pecaju svaku priliku da je prekriju vijestima o nečemu drugome, kao što je to bio slučaj s gotovo dvadeset minuta nogometa neku večer u središnjem Dnevniku. Izbjegavanju jedino nije sklona ekipa 'Otvorenog', koja svakodnevno u studio dovozi predstavnike svih živih i mrtvih političkih opcija, u popriličnom kaosu i uz minimalno moderiranje svakome dopuštajući da u toj emisiji lupa štogod hoće jer tko zna tko bi od gostujućih danas-sutra mogao vedriti i oblačiti nad uređivačkom i kadrovskom politikom na Prisavlju.

Nešto se bolje u cijeloj situaciji snalazi Nova TV. Televizija koja se hvali najgledanijom večernjom informativnom emisijom (i kojoj je ta emisija valjda jedina stvar u programu koja nije čisto smeće) izvješćivanje o krizi Vlade uglavnom odrađuje rutinski profesionalno i onda kada joj se to ne kosi s bjesomučnim emitiranjem priglupih serija. Najveći je adut ove televizije Mislav Bago, novinar za kojega se i inače može reći da je do svojeg punog potencijala procvao upravo na Novoj TV, koji je još i prije ove krize pokazao da je upravo ona vrsta novinara pred kakvima se u medijski razvijenim društvima političarima tresu gaće, ali koji je tijekom ove krize pokazao da gotovo doslovno grize, ne štedeći nijednog aktera, bez obzira iz koje saborske ili kabinetske klupe potjecao.

Zanimljivu situaciju ima i RTL televizija, televizija koja je u zadnjih godinu-dvije uložila poprilično truda u unaprjeđivanje svojih informativnih emisija (koje se, slično kao i na Novoj, pokazuju kao jedna od rijetkih kvalitetnih sastavnica njihova programa). Ta bi se zanimljiva situacija mogla nazvati 's jedne strane Hrga, s druge strane Šprajc'. Pikirajući više na autorski pristup i vijesti s prepoznatljivim anchorima koji se ne libe prezentirati i svoju ličnost i svoje stavove, RTL je uspostavio finu ravnotežu tako što je jednu informativnu emisiju prepustio voditeljici i urednici koja gaji simpatije prema jednoj strani političkog spektra, a drugu informativnu emisiju voditelju i uredniku koji se sprda iz svega živog i neživog, ali isto pomalo naginje nekim opcijama (različitim od Hrge). Pribroje li se tome i živahni terenski reporteri koji su svježim pristupom stvorili ime u medijskom prostoru (npr. Petar Panjkota), RTL-u se možda ne može dodijeliti nagrada za najnepristranije novinarstvo, ali za zanimljivo i živahno - svakako.

Naravno, apsolutni novinarski šampion ove krize je kabelska televizija N1, ali njihov smo uspon u domaćem televizijsko-informativnom svemiru primijetili i prije aktualnih događaja. U pokrivanju ove krize su, međutim, premašili sva očekivanja. Ruku na srce, superiornu agilnost u danoj situaciji omogućuje im njihova specifična priroda - jedini su od spomenutih koji su TV kanal isključivo posvećen vijestima, ali sličnu programsku shemu imaju i HTV4 i Al Jazeera Balkans pa nisu na razini N1. Upregnuvši sve resurse koji su im na raspolaganju, što u praksi znači neke od najboljih TV novinara koji su skupljeni s drugih domaćih televizijskih kuća (uglavnom HTV-a, koji može samo plakati za propuštenim prilikama i potencijalima), apsolutno caruju televizijskim pokrivanjem ove krize, a ono u čemu su posebno dobri jest činjenica da njihovi novinari bez problema funkcioniraju i kao politički analitičari. Da, i oni povremeno ugošćuju 'dežurne stručnjake' u studiju, ali ništa manje vrijedne uvide ne dobivamo ni kada u studiju o političkoj situaciji s Tihomirom Ladišićem raspravlja Anka Bilić Keserović ili netko drugi od novinara N1 (neka se nitko ne uvrijedi, svi su jednako dobri, Bilić Keserović mi je samo prva pala na pamet). Jedina druga domaća televizija koja je to u stanju izvesti jest Nova TV , i to samo s Mislavom Bagom, dok se druge sve moraju utjecati vanjskim resursima. Uzme li se k tome u obzir da program N1 televizije radi razmjerno malo ljudi, posebice kad se to usporedi s mastodontskom veličinom prisavskog HRT-a, N1 je za praćenje krize Vlade RH bez ikakve sumnje zaradio nekoliko novinarskih nagrada svjetske klase. Činjenica da se to mnogim političarima i njihovoj vjernoj sljedbi nimalo ne sviđa samo potvrđuje takvu tvrdnju.

432390,432261,430658,429643