Sami ste u velikoj kući. Svjetla su ugašena. Ne pale se ni nakon što ste bezuspješno nekoliko puta pritisnuli prekidač. Nema veze, bar ste zaključani u velikoj mračnoj kući, strašni i zli svijet ostao je vani. Na sigurnom ste, osim ako... ubojica već nije u kući!
Horori imaju tu neobjašnjivu, ali evidentnu kvalitetu koja nas privlači. Iako svatko od nas ima svoju metodu pobjeđivanja straha prilikom gledanja horora, od škiljenja, virenja preko jastuka čvrsto stisnutog u naručju, do grickanja kokica i noktiju, jednostavno moramo vidjeti što će iskočiti iz mraka na ekranu. Ono što nakon odjavne špice neminovno ostaje, makar neki možda ne žele priznati, jest osjećaj kad ostanemo sami u kući. Strah
Za svaki slučaj provjerit ćemo jesu li vrata zaključana, ostavit ćemo svjetlo u hodniku da ne bude potpuni mrak, neki će čak i leći s bejzbol palicom kraj uzglavlja. Zlu ne trebalo. Horori nas neobjašnjivo privlače, iako nas često pretvaraju u klince kakvi smo nekad bili koji provjeravaju ima li čudovišta ispod kreveta. Upravo za noći nakon odgledanog horora pripremili smo vam nekoliko jednostavnih pravila kojih se morate pridržavati da biste preživjeli ako se ikada nađete u horor situaciji. Za svaki slučaj, zlu ne trebalo.
Prvo pravilo – povedite prijatelja
Biti u društvu prijatelja i ostati na okupu najsigurniji je način da prođete neozlijeđeni, statistika je u tome neosporna. Za odvažnog individualca koji će 'samo provjeriti kakav je to zvuk vani' možete biti sigurni da se više ne vraća. Ako nemate cijelo društvo, i jedan prijatelj bit će dovoljan, po mogućnosti neki koji nakon sumraka nema sklonosti pretvarati se u... pa u bilo što osim svojeg prirodnog izgleda (hoćete li kod transvestita povući granicu, ostavljamo vama na procjenu).
Na kraju, ako baš zagusti, višak ljudi u prostoriji može dobro poslužiti da ih gurnete pred čudovište, manijakalnog ubojicu, bizarnog zeca koji jede ljude ili što god vas već napada, dok vi bježite prema stražnjem izlazu. Možda zvuči malo okrutno, ali hej! Ipak pričamo o hororima! Ako pak vidite gomilu ljudi kako trč vrišteći, kao u 'Domaćinu', dobra ideja je pridružiti im se, a nikako ne izabrati baš tu situaciju da pokažete svoje nekonformističke sklonosti trčanjem u suprotnom smjeru.
Od životne važnosti za preživljavanje u hororu je da ste naoružani odgovarajućim oružjem. Naravno, ovisno o vrsti horora, oružja koja će vam trebati mogu uvelike varirati, ali neće škoditi ako imate uza sebe križ i malo svete vodice.
Jednako tome, dobro će vam doći baterijska svjetiljka jer će prije ili kasnije nestati struje i zavladati mrak, a koristan će biti i mobitel s punim baterijama i brojem prijatelja, policije i svećenika na speed dialu.
Doduše, s mobitelom pripazite da ne odgovarate na pozive s nepoznatog broja jer i to može značiti sigurnu smrt (prisjetite se samo 'Kruga' i 'Kruga 2').
Osim toga, glogovi kolci, sačmarice, strojnice sa srebrnim mecima, bacači plamena, izbor je velik, svakako ponesite sa sobom nešto od navedenog, po principu 'što veće, to bolje'. Dobru inspiraciju za što ponijeti od oružja potražite u 'Wolfmanu'.
Treće pravilo – saznajte slabu točku čudovišta
Neće uvijek biti lako ispuniti ovo pravilo, ali iskustva iz drugih horora će vam pomoći. Ako se morate suprotstaviti zombijima, najbolja vam je šansa da ih skratite za glavu. Budući da postoji mala šansa da ni to ne upali, najmudrije bi bilo da izvučete kvalitetan šalabahter zombijevih mana nakon odgledanog 'Planeta terora' i 'Dnevnika živih mrtvaca'.
Srebrni meci i oštrice će u pravilu zaustaviti vukodlaka, a u slučaju da su vam vampiri za vratom, možete se smatrati sretnima budući da imaju cijeli katalog mana. Od sunčeve svjetlosti, raspela, svete vodice, češnjaka, glogovih kolaca, nešto će vam se vjerojatno naći pri ruci. U svakom slučaju, nemojte očekivati da će vas Buffy spasiti jer je najvjerojatnije kod frizera ili razmišlja što će obući za noćnu šetnju obližnjim sablasnim grobljem. Prepušteni ste sami sebi, prihvatite to!
Društvo mrtvih pjesnika? Društveni jesu, ali vam vjerojatno neće pročitati pjesmicu
Četvrto pravilo – vjerujte svojim osjetilima
Poučeni sudbinom odvažnog individualca iz prvog pravila, ako mislite da ste čuli ili vidjeli nešto krajičkom oka, zaista i jeste! Nasumični zvuci, sjene u kutovima, stvari koje nisu tamo gdje ste ih ostavili – sve to ukazuje na sigurnu smrt. Počne li se namještaj micati sam od sebe, stvari letjeti po sobi, a slike obitelji vrištati dijaboličnim smijehom, to je dobar znak da pozovete svećenika (mobitelom iz drugog pravila!) i date petama vjetra. Zvuk motorne pile iz druge sobe isto tako je dobar znak da bi bolje bilo da nestanete.
Peto pravilo – ljudima koji lete nije za vjerovati
Ako ste krenuli zaustiti: 'A što je sa Supermanom?' – nemojte ni pokušavati! Pričamo o hororima, ne o filmovima sa superjunacima! Dakle, ako živite na petom katu i začujete nježno kucanje po prozoru, nemojte naivno razmicati zavjese. Vjerujte nam, nećete ugledati ništa zbog čega će vam biti drago što ste ih razmaknuli. Ovo pravilo vrijedi i za bestjelesne glasove i duhove preminulih voljenih koji vas vabe u mračnu šumu. Nemojte ih pratiti, vjerujte nam i to, neminovno ćete ubrzo čuti zavijanje vukova ili zvuk motorne pile.
Dodatne upute koje će vam pomoći u preživljavanju, a mogu se kombinirati s gore navedenim pravilima:
-Nikad nemojte reći: 'Odmah se vraćam.' Najvjerojatnije nećete.
-Čovjek s hokejaškom maskom koji vas prati usred noći najvjerojatnije nema dobre namjere.
-Ako nema ničeg iza vas, onda je iznad vas!
-Čitanje iz knjige s kožnim stranicama ispisanima krvlju neće donijeti ništa dobro.
-Samo zato što ubojica izgleda mrtvo, ne znači da je zaista mrtav.
-Iako to što ubojica izgleda mrtvo ne znači da je zaista mrtav, nemojte provjeravati.
- Ako vam netko kaže: 'Ne idi u tu kuću', najpametnije ga je poslušati.
Savjetujemo vam da ova pravila ne shvatite olako, jer su se dokazala istinitima kroz desetljeća svih vrsta horora. No ako vam nekim čudom nijedno ne pomogne u kritičnom trenutku, imamo za vas još jednog asa u rukavu, pravo tajno oružje. Kad sve ostalo zakaže, upotrijebite vječni sjaj nepobjedivih komedija – smijeh! Znate li zašto se glavni likovi nikad ne smiju u hororima? Upravo zato jer smijeh ubija horor pretvarajući ga u komediju. Zato ovo tajno oružje koristite samo u krajnjoj nuždi. Ne želimo ubiti horore, volimo tu privlačnost zastrašujućeg, iako samo preko TV ekrana.
