Tomo Johannes in der Mühlen, glazbeni producent, DJ i vlasnik iznimno uspješne međunarodne tvrtke za autorska prava, jedan od članova žirija popularnog showa 'Tvoje lice zvuči poznato' za tportal govori o tajni uspješnog braka, kćerima i svom odrastanju, nekima od svojih strasti, a otkrio je i postoji li osoba s kojom bi se mijenjao za posao i koga bi on najbolje imitirao
Kako biste usporedili svoje iskustvo u prvoj sezoni showa i sadašnje, u trećoj sezoni?
Već od prve znao sam da će biti uspješan show, ali mislim da nitko nije očekivao baš ovakav nevjerojatan uspjeh. S moje strane u žiriju nema zapravo neke velike razlike, ali u mom glazbeno produkcijskom poslu je ogromna razlika. Koliko god je to talent show, ima elemente pravog glazbenog showa do elemenata igranih formata. Također, u prvoj sezoni smo tek 'otkrili' koliko je show naporan fizički i mentalno za naše kandidate zbog brzog tempa snimanja.
Je li vas netko od nove ekipe posebno iznenadio svojim pjevačkim sposobnostima i tko vas je oduševio glumačkim talentom?
Nikada me ne iznenadi ono što već znam da dobro rade, primjerice, da Damir Kedžo dobro pjeva ili Fil Tilen repa, već pravi izazov je kada iz sebe izvuku ono što oni ni sami ne znaju da mogu. Nažalost, današnja glazbena scena rijetko ima budžete i produkciju da izvođači mogu nešto napraviti kao vani. Ovo je prilika da imaju veliku podršku s naše produkcijske strane, ali ujedno i ogroman izazov jer ne mogu birati što bi voljeli ili što im paše, a vrijeme za pripremu je vrlo kratko. Upravo to stvara ogromni pritisak na njih, koji rezultira iznenađujućim rezultatima.
Kojeg izvođača biste vi mogli uvjerljivo imitirati?
Budući da grozno plešem, morao bih biti netko tko je nepokretan (smijeh). Ove dvije transformacije koje sam imao do sada zbog svoje brade, koju su morali
zalijepiti, bile su izričito bolne i neugodne, tako da bi možda najbolje bilo biti ZZ top. Imaju brade, ne plešu baš i sviraju gitare, ali iskreno, puno mi je draže druge komentirati.
Među prvima ste imali studio za snimanje u Zagrebu, otvorili CD shop, vodili kultni Kulušić te ostvarili poslovni uspjeh u Americi. Jeste li oduvijek imali 'dobar nos' za biznis?
Pokrenuo sam puno uspješnih, kao i neke neuspješne biznise, nije toliko teško kada je nešto uspješno. Veće je dostignuće kada nešto propadne, upustiti se u nešto novo, ali generalno uvijek pokušavam nešto raditi za što drugi još nisu shvatili da ima potencijala.
Postoji li osoba s kojom biste se mijenjali za posao?
Ne baš, jer manje više uvijek sam radio što sam htio. Nemoguće je biti 100 % u nečemu ako to ne volim. Novac nije motivator, već rezultat dobrog rada, a teške trenutke u biznisu jedino se može prevladati ako volite to što radite.
Kako reagirate kad vam krivo izgovaraju ime, što je sigurno često kod nas?
U stvari, to mi je dobro jer odmah sa svima završim na Tomo, odnosno na ti, pa smo si svi bliži. Nikada nisam baš bio za formalnosti.
Koliko vas obitelj drži 'na tlu'?
Vjerujte mi - da izmislim lijek za rak, doma bih dobio pet minuta - hvala i onda bi me stavili na svoje mjesto. Mi smo uvijek jako otvoreni i iskreni jedni prema drugima.
Tomo s glazbenom menadžericom Miriam Westercappel ima dvije kćeri, 24-godišnju Tarru i četiri godine mlađu Mayu
Sa suprugom ste 22 godine, u čemu je tajna vašeg uspješnog i čvrstog braka i kako se rješavate monotonije?
Moja supruga, Južnoamerikanka podrijetlom, vrlo je energična, oboje nemamo nikakve prepreke reći jedno drugome sve. Često bi bilo pametnije prešutjeti neke stvari, ali na kraju dana dali bismo sve za našu djecu i obitelj. Nakon 22 godine jednako se volimo i mrzimo, ovisno o trenutku, kao i prvog dana.
Koja od vaših kćeri je više 'povukla' na vas?
Ustvari su obje kombinacija Miriam i mene i ovisno o trenutku se vidm u njima ili vidim Miriam u njima. Obje su vrlo uporne i tvrdoglave, kao i mi, ali ujedno jako cijene obitelj i prijatelje.
Kako je izgledalo vaše djetinjstvo i odrastanje?
S jedne strane, nije baš bilo najugodnije jer su mi se roditelji bili rastali i ja sam s pet godina došao u socijalističku državu u kojoj su mrzili Nijemce. Tako da, osim toga što nisam ni znao hrvatski, još su se u školi mnogi učitelji trudili zagoračati mi život. Naravno, bilo je je i divnih profesora koji su mi pomagali, ali bilo je to čudno doba. Kasnije, kao tinejdžer sam bio vrlo problematičan dok se nisam upisao u MIOC i otkrio matematiku kao svoju veliku ljubav i praktički od šesnaeste nadalje sam već imao firme i različite biznise.Kroz sve to uvijek sam imao nevjerojatnu podršku svoje obitelji i neizmjernu ljubav svoje bake i dide, što mi je u stvari usadilo samopouzdanje potrebno za takav život.
Danas ste jedna od najosebujnijih pojava na sceni, imate odličan imidž. Jeste li imali razdoblja kad ste bili nesigurni, nezadovoljni sobom, svojim izgledom?
Kao klinac bio sam drukčiji od okoline i često sam imao problema zbog toga, ali to mi je bila više motivacija da se borim, nego prepreka, tako da s jedne strane pazim na svoj izgled, ali se ne obazirem baš puno na mišljenje okoline, već na to kako se ja osjećam.
Na koju ste svoju osobinu najponosniji?
Zbilja ne razmišljam o sebi na taj način, nemam što biti ponosan ili nezadovoljan. Uvijek se trudim sve napraviti najbolje što mogu, ali ujedno treba biti zadovoljan i s rezultatima jer ne može sve biti 100 % uvijek. Mislim da sam vrlo uporan.
Koje ste svoje mane s vremenom zavoljeli?
Užasno sam lijen i da nemam taj nemir u sebi koji me stalno uvlači u nove projekte, ne bih ništa radio osim surfao.
Koliko se stignete posvetiti svojim strastima - motorima, surfanju i ostalim aktivnostima koje vas opuštaju?
U životu svi moraju odlučiti koji su im prioriteti, tako da sam izbacio mnoge stvari iz života da si oslobodim vrijeme za posao, familju, glazbu, kao i sport. Znatno rijeđe idem u kafiće ili izlazim van, jer ako biram sjedenje u kafiću ili vožnju motorom, zna se što ću odabrati. Umjesto da izlazim van, DJ-iram, što mi je puno zabavnije.
Motori su jedna od njegovih strasti
U njegovu životu sport, poput veslanja na dasci, igra važnu ulogu
Od izlaska po kafićima draže mu je DJ-iranje.
