Iako je najpoznatiji po svom snimateljskom radu, koji uključuje remek-djela kao što su ‘Rani Radovi’ Želimira Žilnika, dobitnik Zlatnog Medvjeda u Berlinu 1969. i ‘Okupacija u 26 slika’ Lordana Zafranovića, posljednji hrvatski dugometražni film koji je bio primljen u službenu konkurenciju festivala u Cannesu (1979), Karpo Ačimović Godina je u razdoblju od 1967. do 1972. režirao nekoliko nevjerojatno šarolikih i inovativnih kratkih eksperimentalnih filmova.
U njima je kao i njegovi crnovalni kolege ‘preispitivao’ društveno-političku situaciju u zemlji, ali to je radio na sasvim svoj, poseban, istovremeno estetski formalno rigorozan i konceptualan, ali i sadržajno razbarušen, anarhičan i duhovit način.

Tako u svojevrsnom produženom videospotu ‘Gratinirani mozak Pupilije Ferkverk’ gledamo članove avangardne kazališne skupine kako uz glazbu grupe Taste Rorya Gallaghera (inače je glazbu za većinu Godininih filmova radila genijalna novosadska avangardna pop-rock grupa Laboratorija Zvuka) izvode figure u plićaku i pozivaju na uzimanje LSD-ja kao rješenja za svjetske probleme.

‘Zdravi ljudi za razonodu’, film koji je dobio dvije nagrade na festivalu u Oberhausenu, izuzetno je vizualno lijepa, skoro sasvim dokumentarna poema o suživotu više od 20 etničkih skupina u Vojvodini, koju su socijalističke vlasti zabranile zbog sumnji u sprdanje s bratstvom i jedinstvom.

Najveći skandal Godina je napravio filmom ‘O ljubavnim vještinama’, kad je umjesto naručene propagande JNA snimio djelo o žudnji 20.000 vojnika iz ogromne kasarne na jugu Makedonije za 7000 slobodnih žena, radnica u tekstilnoj tvornici koje žive svega nekoliko kilometara od njih. Kad je poslodavac vidio film, Godina je čudom izbjegao sedmogodišnju zatvorsku kaznu, a sve kopije filma osim jedne uništene su sjekirom.

‘Nedostaje mi Sonia Henie’ jedinstveni je eksperiment koji je Godina izveo za vrijeme beogradskog FEST-a 1972. Tamo je zamolio nekoliko slavnih svjetskih režisera (Miloš Forman Frederic Wiseman, Tinto Brass, Paul Morrissey…) da snime kratke filmove s vrlo striktnim pravilima – kamera se ne smije micati, sve se mora snimati u istoj sobi, film ne smije trajati dulje od tri minute, a u njemu se mora pojaviti rečenica ‘Nedostaje mi Sonia Henie’, čiji je autor nitko drugi doli Snoopy, u filmu potpisan kao scenarist. Nekim čudom svi su pristali sudjelovati, a rezultat je 14 minuta posvemašnjeg ludila.

Rođen u Makedoniji, Godina je većinu svojih kratkih filmova snimio u produkciji tada vrlo agilnog i radikalnog novosadskog Neoplanta filma (zaslužni i za ‘Rane Radove’ i ‘WR - Misterije organizma’ Dušana Makavejeva), koji je stradao u čistkama 1971. i 1972, kao uostalom i cijeli crni val. Nakon nasilne pauze od 1980. do 1990. je režirao i tri dugometražna filma (‘Splav meduze’, ‘Crveni boogie’ i ‘Umjetni raj’), a već nekoliko desetljeća živi u Sloveniji, gdje je donedavno predavao filmsku režiju i fotografiju na ljubljanskoj akademiji. Dobitnik je Prešernove nagrade za životno djelo, najvećeg slovenskog priznanja za dostignuća na području umjetnosti.

Svi filmovi biti će prikazivani s originalnih formata (35 mm), osim 'Making of ‘Nedostaje mi Sonia Henie’', koji će biti pušten s BETE.
Poslije filmova kurator programa Ivan Ramljak održat će razgovor s autorom
Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, u suradnji sa Slovenskom Kinotekom i ulaz na njega je besplatan

RASPORED PROGRAMA / UTORAK 23. 4. u 20.00

'Sunce, sveobuhvatno sunce' (1967), 14 min
'Piknik u nedjelju' (1967), 13 min
'Gratinirani mozak Pupilije Ferkeverk' (1970.), 13 min
'Zdravi ljudi za razonodu' (1971), 14 min
'O ljubavnim vještinama ili film sa 14441 kvadratom' (1972), 11 min
'Nedostaje mi Sonia Henie' (1972), 14 min
'Making of 'Nedostaje mi Sonia Henie' (1972), 25 min

256728,256194,254937,254313