Nakon prvog vikenda prikazivanja u SAD-u film je već zaradio 21 milijun dolara (na uloženih 30 milijuna), a distribucija u Kini (koja je koproducent, što je jedan od prvih proboja kineskih producenata u Hollywood, nakon što je suradnja u obrnutom smjeru već odavno ostvarena) tek je počela i izazvala popriličan skandal. Naime, isprva su producenti vjerovali da su na kinoblagajnama u Kini zaradili vrtoglavih 24 milijuna dolara, no kasnije se ispostavilo da je došlo do greške prilikom preračunavanja valuta, pa konačni rezultat iznosi, prema nekima, sedam milijuna, a prema drugim izvorima samo četiri milijuna dolara. Kako bilo, Kina u ovoj priči igra zanimljivu ulogu i nije ni čudo što glavnome junaku, frankofilu, prvo njegov mafijaški šef preporuči da ostatak života vrijedi provesti u toj azijskoj zemlji, očekivanoj supersili budućnosti.

Radnja je smještena u ne tako daleku budućnost, u 2044. godinu, kada putovanje kroz vrijeme još nije izumljeno, ali će biti 30 godina nakon toga i odmah postati protuzakonito. Koristit će ga samo kriminalci da eliminiraju nepoželjne, tako što ih pošalju u prošlost, gdje ih dočekaju plaćeni ubojice, zvani looperi, i odmah smaknu.

Problemi jednog takvog loopera, Joea (Joseph Gordon-Levitt), počinju kada iz budućnosti doputuje njegovo 30 godina starije 'ja' (Bruce Willis) i umakne mu prije nego što ga uspije likvidirati...

Više nego solidan SF obiluje uzbudljivom akcijom, koja bi u kina trebala privući ljubitelje žanrovskih filmova, ali ima i više nego dovoljno sadržaja za one zahtjevnije - dramski zaplet koji uključuje dihotomije poput straha od smrti i neustrašivosti, lojalnosti i izdaje, seksualnog odnosa bez emocija i vjere u pravu ljubav, mogućnosti da sami utječemo na tijek vlastitog života i predestiniranosti, a nije lišen ni (crnog) humora. Osim toga, u filmu se nerijetko briše razlika između budućnosti i sadašnjosti, samoubojstvo se izjednačava s ubojstvom, čime će zasigurno biti zadovoljni religiozni moralizatori.

Ono čime se redatelj Rian Johnson u značajnoj mjeri bavi svakako je geneza zla, a pitanje koje se nameće je ono u kolikoj mjeri genetika, a u kolikoj odgoj i okruženje utječu na formiranje ličnosti. U odnosu na to kakav odgovor pretpostavlja pojedini gledatelj, film se može promatrati kao izrazito pesimistična distopija, ali i priča o nadi u bolje sutra.

Uzbudljiv zaplet i solidni glumci forte su filma u kojemu je fizionomija Josepha Gordon-Levitta 'prilagođena' onoj Brucea Willisa kako bi bilo uvjerljivije da obojica glume isti lik, ali od njih obojice upečatljiviji je Jeff Daniels kao zlikovac s licem dobrodušnog mede (doduše, pomalo nalik na Slavoja Žižeka).