'Već 13 godina glavna misija Far East Film Festivala Udinama jest istraživanje azijske popularne kinematografije', istaknula je Sabrina Baracetti, direktorica Centra espressioni cinematografice, organizatora tog iznimno uspješnog festivala koji svake godine privlači sve više publike, ne samo iz Italije, nego i iz susjednih zemalja - Slovenije, Austrije, Švicarske, Monte Carla i Hrvatske, ali i prikazuje sve više filmova - ove se godine program sastoji od rekordnih 87 naslova raspoređenih u devet festivalskih dana, od 29. travnja do 7. svibnja. Povećan je i broj dalekoazijskih zemalja čiji su filmovi uvršteni u festivalsku selekciju, pa se prvi put predstavlja i film iz Mongolije. Osim toga, festival je odlučio 'podebljati' formalni dio programa utemeljenjem nagrade za životno djelo, a prva je pripala Michaelu Huiu, jednom od najvećih azijskih komičara svih vremena, čiju smo šašavu, ali vrlo zabavnu komediju 'Chicken And Duck Talk' sa zadovoljstvom pogledali. Po novome će i najbolji redatelj iz konkurencije imati mogućnost, osim slave i časti, osvojiti unosnu nagradu vrijednu 25.000 dolara u postprodukcijskim uslugama. Na taj način festival ulaže i u svoju budućnost, kao, uostalom, i prošle godine pokrenutim produkcijskim radionicama, nastalima u suradnji s najpoznatijim festivalom azijskog filma u južnokorejskom Busanu, čiji je cilj realizirati 10 projekata europskih i azijskih filmaša.

Jedna od nekoć najkreativnijih azijskih filmskih industrija, ona hongkonška, posljednjih godina nastoji se probiti na ekspanzivno kinesko tržište, što joj ne polazi za rukom tako lako kao što se očekivalo. Muče je 'nejasne cenzorske smjernice s kojima se mora nositi - mnogobrojni elementi priče pod strogim su restrikcijama poput nadnaravnih pojava, osjetljivih političkih pitanja i nekažnjavanja loših dečki', obrazlaže filmski kritičar Tim Youngs. Jake snage hongkonške kinematografije ove su godine prezentirane većinom kroz romantične komedije, koje su se nametnule kao dominantan trend azijskih kinematografija prošle i ove godine, barem ako je suditi prema programu festivala u Udinama. Jedna od njih više je nego solidna romantična komedija 'Don't Go Breaking My Heart' jednog od najcjenjenijih hongkonških redatelja akcijskih trilera Jonnieja Toa, koji je, doduše, u tandemu s Wa Ka-Faijem paralelno gradio karijeru redatelja šašavih i vrlo komercijalnih komedija. 'Don't go Breaking...' zabavna je i poprilično konvencionalna priča o zapetljanom ljubavnom trokutu čija poruka kao da je usmjerena na kineske nove bogataše kojima poručuje da ih ni moć, ni beskonačno gomilanje bogatstva, ni osjećaj da mogu kupiti sve što požele neće usrećiti na duge staze.

Upravo je parodija postmoderne Kine, ističe poznavateljica prilika u kineskoj kinematografiji Maria Barbieri, novi žanr koji je sve uočljiviji u recentnim radovima brojnih kineskih filmaša koji se sve više bave životima novonastale kaste superbogataša koji je izgubili svijest o pristojnosti i samokontroli.

Za razliku od nekoć moćne japanske kinematografije koja je u fazi stagnacije, već samo letimičan pogled na statističke podatke o kineskoj kinematografiji dovoljan je da postane jasno da je riječ o fascinantnoj ekspanziji. Po ukupnom broju snimljenih filmova, s prošlogodišnjih 526, Kina je povećala produkciju za 15 posto u odnosu na godinu ranije, a kako je riječ o službenim brojkama, one uključuju samo filmove koje su odobrili cenzori, dok je cjelokupna underground produkcija zanemarena. No nije se povećao samo broj snimljenih filmova, nego i broj kinodvorana u kojima se oni mogu prikazivati. Iako kineska distribucijska mreža još ni izdaleka nije riješila problem dovođenja kina do manjih gradova i sela, samo prošle godine sagrađeno je čak 313 novih kina s ukupno 1533 dodatnih filmskih platna, čime je ukupan broj kinoekrana povećan na 6200. Kina je trenutno treća na svijetu po broju proizvedenih filmova (odmah iza Hollywooda i Bollywooda) i treća na svijetu po broju prodanih kinoulaznica. No s obzirom na povećanje broja dvorana i zamah 3D kina, što je segment u kojem je Kina drugo tržište odmah nakon SAD-a, za pretpostaviti je da će i u kinoprikazivačkom segmentu azijski div vrlo brzo nadmašiti svoje dojučerašnje uzore.

Apsolutni kineski hit godine je film 'Aftershock' Fenga Xiaoganga, koji je uvršten i u festivalski program, a mi bismo za osobitu preporuku izdvojili film 'Lost Bladesman' Alana Maka i Felixa Chonga, klasični visokobudžetni akcijski povijesni ep koji odlikuje sjajna režija mačevalačkih i akcijskih prizora te vrlo dobra gluma. 'Lost Bladesman' otvorio je program festivala u Udinama, a mi dosad još uvijek nismo vidjeli bolji film u konkurenciji. Vrlo je solidan i 'Under The Hawthorn Tree', novi film jednog od najpoznatijih kineskih redatelja Zhang Yimoua, dirljiva melodrama o velikoj ljubavi između kćerke političkog zatvorenika koja je pod posebnom prismotrom režima zbog očevih grijeha te dobrodušnog sina istaknutog komunista. Topla i jednostavna priča smještena u doba teške oskudice ne spada među vrhunce Zhangove karijere, no veliki je autor progovorio kroz nju na izrazito kritičan način o Kulturnoj revoluciji, bez previše uljepšavanja.