Vidi čovjek u programu da jučer navečer na RTL-u ponovno počinje 'Kolo sreće', umjereno se ili neumjereno razgali, u osam prebaci na taj kanal očekujući malo nezahtjevne kvizoidne zabave uz tak-tak-torokanje raznobojnog kotača nasred studija, a kad tamo - Glavni kolodvor! Ozbiljno vam kažem. Prva scena u sinoćnjem, prvom novodobnom 'Kolu sreće' na RTL-u je počela snimkom s Glavnog kolodvora. Zašto? Zato što su se tamo sastali Boris Mirković, novi voditelj 'Kola sreće' i Oliver Mlakar, nekadašnja legenda stopedeset i jednog kviza na domaćim televizijama. Zašto su se našli na Glavnom kolodvoru? Nemam pojma. Ili ih pere trainspotting ili je riječ o nekakvoj dubokoumnoj referenci koju nisam uspjela skopčati.

Prvih nekoliko minuta ove televizijske kviz-igrice prošlo je, dakle, bez ikakvog kviza i bez ikakve igre, osim ako u neku varijantu igranja ne ubrajate to što se Boris M. neumjereno ulizivao Oliveru M., valjda zbog zaključka nekoga s RTL-a da moraju udobrovoljiti gledatelje koji su navikli na to da tu emisiju vodi potonji. Valjda bi inače došli prosvjedovat pred studio sa šatorima, ne znam. U svakom slučaju, bilo je prilično glupo.

Kada smo se napokon preselili u studio, isto je bilo zanimljivo. Uz dramatičnu glazbu kakva je i inače popularna na televizijama zadnjih godina, a uz koju se i početak najobičnije reklame čini kao iskrcavanje vanzemaljaca u Normandiji ili gdje već, prvo smo vidjeli siluetu ko fol nepoznatog muškarca. Kad je silueta rasvijetljena - eto ti Olivera M., ovaj put u odijelu, a ne u nonšalatnom džaketiću za kolodvorske rendese. Ista se stvar ponavlja i s Borisom M. - njegov se u odijelo zagrnut lik rađa pod slapom reflektora, ali onda dolazi red na predstavljanje hostese - Ive Jerković, odnosno, kao što je Boris Mirković u jednom dijelu razgovora s Oliverom Mlakarom rekao - 'jedne od pametnih ljepotica' i tu više nema nikakvih igara sa svjetlošću i sjenom. Tu se vizualno predstavljanje odigrava u pravom stilu jednog obiteljskog i zabavnog showa - pomicanjem kamere od njezinih nožnih prstiju uzduž noge, struka, dubokog dekoltea pa - ajd, kad već moramo! - lica.

Sve ostalo bilo je više-manje isto kao i u 'Kolu sreće' kakvoga se sjećamo (osim što su dodane neke nove điđe u igranje i pravila, ali koga briga, to će ionako svi pohvatati u hodu) - usiljene šale i pošalice, šteketanje šarolikog kotača, nabrijano pljeskanje publike za svaku kretenariju i zamjena legendarnog džentlmenstva Olivera Mlakara ne toliko legendarnim, ali dobro poznatim maničnim stilom Borisa Mirkovića.

Ni sekunde ne dvojim da će 'Kolo sreće' steći svoju vjernu publiku, iako ne vjerujem da će polučiti jednak uspjeh kao nekada (ne toliko zbog promjene voditelja i televizijske kuće, nego zbog drugačijih vremena i konteksta u kojemu se ponovno rađa). Vjerujem i da RTL-ovci zapravo samo prate format i to odrađuju profesionalno. No ipak. Sinoćnji spektakl oko povratničkog statusa jednog najobičnijeg kviza bio je kao jedan dugački uzdah aaaaawwww koji je trajao predugo da bi se mogao smatrati tek privremenom razdraganošću. Bio je to jedan blesav, usiljen i dosadan marketinški trik.