Mlada srpska redateljica Maja Miloš već je osvojila kritiku svojim provokativnim debitantskim ostvarenjem 'Klip' koji smo već imali priliku vidjeti na Sarajevo film festivalu. Njena eksplicitnim scenama seksa nabijena priča vrti se oko srednjoškolke Jasne koja od obiteljskih problema (otac joj je teško bolestan, a s majkom i sestrom je uvijek na ratnoj nozi) nastoji pobjeći utapajući se u alkoholu, drogama i seksu. Posve je jasno zbog čega je film osvojio simpatije mnogih – u prvom redu to je brutalno uvjerljiva slika adolescenata koje je oblikovalo društvo poremećenih vrijednosti, u kojem su hiperseksualiziranost i egzibicionizam normirani zahvaljujući svesrdnoj pomoći medija, a 'ubijanje' drogom i alkoholom je redovita aktivnost koja osigurava integraciju u cool društvo. Tinejdžeri odrastaju u uvjerenju da je društveni imperativ svu svoju intimu izložiti javnosti, snimiti i objaviti na Facebooku vlastite provokativne fotografije, kao i seksualna eksperimentiranja. Djevojkama se nameće submisivnost u odnosima s muškarcima, uvjerava ih se da muškarca treba slušati, zavesti, udovoljiti mu, prihvatiti njegova ponižavanja... Ispraznost života adolescenata Maja Miloš naglašava repetitivnošću, no tu leži i jedan od ključnih problema njenog poprilično uznemirujućeg filma - i nakon što smo odavno shvatili poantu, redateljica ima potrebu, poput stalnih udaraca šakom u glavu, ponovo i ponovo i ponovo pokazati isto. Zbog toga 'Klip' nerijetko prelazi granicu provokacije i postaje pornografija i eksploatacija, i to pomalo zamorna i redundantna.

Mlada glumica Isidora Simijonović izvrsna je u ulozi Jasne iako je imala samo 14 godina kad je film snimljen, zbog čega je posebno istaknuto da nijedna maloljetna osoba nije sudjelovala u scenama seksa.

Nevjerojatna priča kultne figure njujorške filmske scene, bivši je beskućnik i alkoholičar koji obilazi sve filmske setove u gradu, statira u nebrojenim filmovima i poznaje skoro sve holivudske glumce. Svi ga znaju kao - Radioman - čovjek s radio aparatom koji nosi oko vrata, što je postala njegova životna uloga. 'Mislio sam da je ekscentričan ili da je s drugog planeta', kazao je o Radiomanu Johnny Depp, a svoja su iskustva o poznanstvu s neobičnim čovjekom podijelili i George Clooney, Tom Hanks, Josh Brolin i drugi. Ono što film nudi pogled je i u manje glamuroznu svakodnevicu osamljenog i siromašnog starca kojemu je uloga Radiomana dala novi identitet zahvaljujući kojemu se osjeća prihvaćen u društvu. Dirljivo i pomaknuto.

Ususret 2012. godini, filmsko tržište postalo je zatrpano filmovima postapokalipse, posebnim žanrom pesimističnih 'surivivalist' saga o pokušajima spajanja krhkih konaca civilizacije pokidanih naprasnom prirodnom katastrofom. 'Lore' je došao u istom paketu, ali s posve drugačijim predznakom – iako u osnovi koristi recept postapokalipse, ona nema veze s 2012, već s 1945, a katastrofu nije donio niti vulkan niti potres, već prije svega Homo sapiens, koji je Drugim svjetskim ratom ponovno podsjetio na razmjere svog destruktivnog potencijala.Na isti nas potencijal podsjeća i ovaj uradak, adaptacija romana u režiji australske autorice Cate Shortland, koja je temi preživljavanja pristupila na prilično originalan, krajnje mračan, ali u isto vrijeme neopisivo elegantan način – djeca istaknutih nacista ostaju bez roditelja tijekom pada Njemačke pa pokušavaju spasiti živu glavu putujući kroz ratom razorenu zemlju, s ciljem (baš kao u nekoj mračnoj bajki) udobnog kreveta, punog tanjura i svježe vode bakine kuće.Sva ta prljavština, smrt, kaos i borba za goli opstanak režirani su nevjerojatno poetično, ponekad s osloncem o sličan pristup jednog Terrencea Malicka, što cijeli film pretvara u uistinu posebnu, iako nipošto ne udobnu, ali fantastično snimljenu i glumljenu vožnju kroz prirodu dobra i zla.

Na prvi pogled, čovjek se zapita kako je dokumentarni film 'Jahači ledenjaka' završio u programu ZFF-a – nije li još jedan dokumentarac o životu na snijegu, s klasičnim televizijskim trajanjem od pedesetak minuta, savršeni paket za program NatGea ili Discoveryja, a ne za veliko platno jednog velikog filmskog festivala?Iako generalno prati televizijski jezik, ovaj aktivistički dokumentarac sadrži uistinu fantastične kadrove snježne ljepote, koju vrijedi rastegnuti na veliko platno. Zanemarimo li lijepu razglednicu, ostatak dokumentarca jest tek OK, mješavina antropološke crtice o kulturnim promjenama jedne relativno izolirane zajednice, izazvanih silom prilika klimatskih promjena, s lamentacijama o globalnom zagrijavanju te braku tradicije i suvremene tehnologije.

Nakon Kine, Indija je zemlja koju Zapad sve više nadlijeće s povećalom – nova gospodarska sila, nova tranzicijska košnica kaosa i novi poligon za susrete svjetova: modernizacija vs. tradicija, ruralno vs. urbano, tradicionalno i mačistički patrijarhalno vs. progresivno i spolno fluidno. Model 'sukoba civilizacija' unutar granica iste zajednice prisutan je u većini zemalja svijeta, a u dokumentarnom filmu 'Svijet pred njom' ispričan je kroz industriju ljepote, tržište seksipila kao jedan od stupova nove ekonomije, ali i kroz rođenje novog vjersko-nacionalističkog ekstremizma.Životi, razmišljanja, uvjerenja i izazovi današnjih indijskih žena oslikani su dokumentarnom, promatračkom kamerom koja s jedne strane slijedi kandidatkinje za izbor miss Indije, a s druge i drugu stranu 'ženskog oslobođenja', girl power mračnijeg predznaka, ulazeći po prvi put u povijesti u kamp za obuku Durge Vahini, militantnog ženskog krila VHP-a, hinduističkih ekstremista optuženih za promicanje vjerske mržnje, ali i konkretno nasilje nad islamskim i kršćanskim manjinama.

Duhovit i uznemirujući u isto vrijeme, 'Svijet pred njom' sukobljava šminku i seksipil s mitraljezima i nacionalističkim paranojama, baš kao što dva suprotstavljena svijeta, kroz vizuru dvije konkretne osobe, sukobljava i hrvatski dokumentarac 'Goli otok'. Ovaj uradak Darka Bavoljaka koncipiran je kao meč – boj svjedočanstava zatvorenika i tamničara, logoraša Alfreda Pala i Udbinog generala Jove Kapičića, čije su oprečne izjave pametnom montažom poslagane u solidan dvoboj povijesne zbiljnosti.'Goli otok' dokumentarni je film televizijskih, ne kinofilskih kvaliteta, ali je isto tako i dobar doprinos onom dijelu povijesti o kojem se danas malo zna, sa zanimljivim svjedočanstvima, gomilom dokumentacije, arhivske građe i klasičnim motivima partijske paranoje, sadizma, otpornosti i zla politike.