BROKEN BELLS – AFTER THE DISCO

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Serijski 'kolaboracionist' Danger Mouse očito se toliko dobro osjeća u tim svojim projektima-suradnjama da gotovo više i ne pokušava ništa solo. U Broken Bellsima njegov je partner James Mercer, frontmen oregonskih indie/americana veterana The Shins, a od njihovog zanimljivog, ali ponešto nedorečenog eponimnog debija prošlo je sad već četiri godine. U međuvremenu je Mouse alias Brian Burton producirao druge (između ostalih The Black Keys, Norah Jones, kao i još uvijek neobjavljeni materijal za U2) te objavio možda i svoju najbolju kolaboraciju, 'Rome' – sjajnu posvetu glazbi spaghetti westerna s talijanskim producentom Danieleom Luppijem te Norah Jones i Jackom Whiteom. Mercer se također vratio svom 'redovnom poslu' i sa The Shinsima preklani zagazio u soft rock objavivši korektni 'Port Of Morrow'. Kod ovakvih projekata se nikad ne zna rok trajanja, odnosno hoće li biti jednokratni ili će potrajati, no gospoda Mouse/Burton & Mercer su se izgleda uželjeli jedan drugog i s Broken Bells ponovo misle sasvim ozbiljno...
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG 'After The Disco' znatno je ujednačeniji album od njihova debija, a Broken Bells ipak nisu puno petljali s formulom – radi se i dalje o '80s light indie electro popu, ponekad čak i diskoidnom, kako to i sam naslov nagoviješta. Mercerovi inače pomalo mračni, macho croonerski vokal nerijetko ode i u falset, kao npr. u solidnom beegeesovskom singlu 'Holding On For Life', a ponekad zna podsjećati i na originalnog, rekli bismo 'etalonskog' darkera Iana McCullocha iz Echo & The Bunnymen. Druga polovica albuma znatno je slabija i pokazuje staru slabost Burtonovih projekata poznatu još od Gnarls Barkleyja (s Cee-Loom Greenom), a ta je da tu ima zvučnih ideja na bacanje, ali je snaga materijala, osim u nekoliko udarnih stvari, redovito obrnuto proporcionalna kvaliteti produkcije...
NAJBOLJE STVARI 'Holding On For Life', 'After The Disco', 'A Perfect World', 'The Changing Lights', 'Lazy Wonderland'...
DAKLE Ponovo zanimljivi i zgodni, na momente i sjajni, ali i ponovo generalno nedorečeni i ne do kraja uvjerljivi – Broken Bells još uvijek itekako zaslužuju da im se da šansa...

OCJENA: 7/10
DATUM IZLASKA: 4. veljače
IZDAVAČ: COLUMBIA / MENART

HARD-FI – BEST OF 2004-2014

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Iako su si i između svog drugog i trećeg albuma uzeli četverogodišnju pauzu, krajnji je trenutak za četvrti album kraljeva engleske suburbije, indie dance rokera Hard-Fi. Naime još uvijek aktualni, sasvim solidni 'Killer Sounds' iz 2011. odstupio je od formule i zericu zašao u thekillersovski stadionski electro pop (producirao ga je Stuart Price), no komercijalno je prilično podbacio. U takvim slučajevima bendovi koji ostanu zajedno imaju samo jednu opciju – trkom natrag u studio i na posao. Hard-Fi kažu da vrijedno rade i da će album uskoro, ali je njihova diskografska kuća naumila objaviti im retrospektivu, pa su momci pametno odlučili sudjelovati i dati jednu novu (nelošu 'Move Over') stvar...
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Tako jakih pet singlova kakvih su Hard-Fi imali na svom debi albumu 'Stars Of CCTV' iz 2005. u ovom mileniju nije imalo baš puno bendova. Kasnije je intenzitet mrvicu splasnuo, ali su i dalje ostali sposobni isporučiti po nekoliko jakih, zaraznih, himničnih, a plesnih zicera po albumu...
NAJBOLJE STVARI 'Better Do Better', 'Fire In The House', Tied Up Too Tight', 'Living For The Weekend', 'Suburban Knights', 'Tonight', 'Hard To Beat'...
DAKLE Iako je rano raditi retrospektivu nakon samo tri albuma, ovo je svejedno izvrsna kolekcija...

OCJENA: 9/10
DATUM IZLASKA: 27. siječnja
IZDAVAČ: WARNER / DANCING BEAR

ED HARCOURT – TIME OF DUST E.P.

TKO/ŠTO/KAKO/KADA S obzirom da ga šira glazbena javnost uporno ignorira, talentirani engleski indie kantautor Ed Harcourt posljednjih godina dosta piše i producira za druge, najviše ženske izvođače, npr. Kristinu Train ili Ren Harvieu, a najnoviji slučaj je Sophie Ellis-Bextor, o kojoj smo pisali prošli tjedan. Nakon još jednog solidnog, ali komercijalno jedva primijećenog albuma (151. mjesto britanske liste albuma), svog šestog, solidnog lanjskog 'Back Into The Woods', evo ga sad s mini albumom, kako sam kaže, 'zlih' pjesama...
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Atmosfera je mračna i gusta, gotovo caveovska, a melodije su intenzivne, 'ljepljive' i pomalo barokne, rekli bismo starsailorovske (sjeća li se tko više uopće Strarsailora?), često i sporogoreće, na način da počnu diskretno, a onda se polako razviju u nešto puno grandioznije. Možda prvi dojam vara, ali ovo bi lako moglo biti i najbolje što je Ed Harcourt dosad napravio...
NAJBOLJE STVARI Teško je između šest podjednako sjajnih pjesama izdvojiti favorite, ali 'We All Went Down With The Ship' je zaista posebna, a spomenimo još i 'The Saddest Orchestra (Plays Only For You)' i 'Parliament Of Rooks'...
DAKLE Pravi je trenutak da se neupućeni upoznaju sa sjajnom glazbom Eda Harcourta...

OCJENA: 8,5/10
DATUM IZLASKA: 20. siječnja
IZDAVAČ: PIANO WOLF RECORDINGS / CCCLX MUSIC / PID